Jako je teško otpustiti strah! On je toliko duboko integriran u programiranu ideju našeg bića – baš kao neki zlokobni moćni demon što čuva sva četiri kuta svjesnosti . Jedini način “oslobođenja” je zasićenje s Ljubavlju!

Radije nego li se upuštati u razotkrivanje straha, njegova porijekla ili skidanja maski (terapije) – to je Sizifov posao. Međutim, preplaviti se s Ljubavlju je razgradnja straha, mijenjanje njegove vibracijske strukture u nešto posve drugo – polje svijesti gdje strah kao vibracija ne može postojati. To je povjerenje u Božanstvo, odnosno prema Sebi i time se bavi Ho’oponopono! Ono je natkrivanje Ljubavlju u suštinu i pojavnost našeg shvaćanja Sebe – što smo mi i kolika je naša moć kao Božanskog Bića. Da bismo mogli prepustiti i otpustiti potrebno je ući u stanje svijesti gdje je to moguće učiniti! Recimo, kao da idemo plivati u mulju/živom blatu, ili u bazenu sa vodom – tolika je razlika! Strah je mulj, Ljubav je voda, ili Svjetlo! Kada hopsamo, upadamo u ta stanja, to jest, počinjemo se prisjećati prirodnosti te vibracije iz koje smo i došli: Čiste Bezuvjetne Ljubavi. U tom domaćem okruženju strah neće imati šanse, povjerenje je 100%tno i možemo otpustiti problem.

“Volim te”, “Hvala ti” su načini koji vrše transformaciju straha u povjerenje, sa simple as that .

– Neno Lubich