Govorimo da vjerujemo, ali to baš i nije istina. Kažemo da prepuštamo naše probleme Božanstvu, ali ih još uvijek stišćemo uza se. Sve dok ne prestajemo razmišljati o njima, uznemiravamo se i zabrinjavamo oko njih – time kazujemo Božanstvu da sve želimo sami riješiti jer nemamo povjerenje u Njega! Zbog toga nam i ne dolaze odgovori na naše molitve, jer imamo očekivanja. Vjerujemo da pouzdano znamo što je savršeno i ispravno za nas i kada tražimo nešto od Božanstva, činimo to na gotovo zapovjedni način: govorimo Mu što točno želimo, koje boje, veličine i u koliko sati.
Međutim, Božanstvo zna i prije nego što pitamo! Ono je tako blizu da čak ne moramo niti zucnuti! Dovoljna je sama pomisao!
– Mabel Katz
