Kako se osjećamo kad zaista počinjemo otpuštati, i imati povjerenja u Boga/Život (što vam više odgovara)

sZnate kad imate malo dijete, pa ga stavite na stol ili zidić, malo se odmaknete i pružite ruke? Što dijete napravi? Baci se k vama. Ne pogleda prema dolje – je li previsoko? Predaleko? Koliko je duboko? Što ako padnem na glavu? Mogu slomiti ruku ili nogu? Što ako ispadnem mami? Što ako mama baš sad ne bude gledala? Što ako…?
A možete li zamisliti mamu koja u tom trenutku kad se dijete baca okreće glavu, gleda na sat, ili okrene leđa? Naravno da ne.

Dijete se baca s povjerenjem, smijući se, uopće ne razmišljajući, ne procjenjujući, bez imalo straha ili brige. E, tako je i s nama.
Kad se prepustimo, poput djeteta, i bacimo Bogu u naručje, što Bog može učiniti? Ima li uopće izbora? Nema. On nas raširenih ruku dočeka, i privije uza sebe nježno, i čvrsto.

I ne, nema nikakve šanse da će Bog u tom trenutku okrenuti leđa li pogledati na drugu stranu.

– Karmen Jerković Yucel

Oglasi

2 responses

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s