Evo i mene, nakon nekog vremena. Samo želim da znate da vas volim, i da sam tu u HO i HO je u meni. Prošlo je izvjesno vrijeme od mog prvog susreta s HO, nemam pojma koliko, niti da li je to puno, malo ili dovoljno vremena, ono sto je meni važno je, da je HO dio mene.

Što mi se desilo za ovo vrijeme hopsanja? E to je dragi moji, jedna velika priča, koju vjerujte mi niti znam, niti pokušavam pričati, ali postoji nesto što znam sigurno – radujem se svakom novom danu, jer znam da je taj dan poslan za moje najviše dobro. Neki oko mene bi rekli: “kako uopšte mogu da se smijem”, jer toliko je turbulencija i preokreta, mislim, kad ovo kažem, to je više iz perspektive drugih, koji vide neke stvari koje izgledaju u pojavnom svijetu kao manje dobre… Bez zabune, ima tu, o itekako ima više nego dobrih stvari (sve ovo što kažem mislim na vanjsku manifestaciju, prvenstveno, gledajući očima posmatrača). Sve to za mene nije toliko bitno, jer eto uvijek, ama baš uvijek se sve posloži, baš kako treba, a moje malo biće je sretno i sretnije svakog dana, i rastem, da, svaki dan rastem u ljubavi prema sebi, prema svijetu, i volim, ama ljudi volim!,volim cijeli svemir, a opet nikog posebno.

A koliko sam spoznala sebe, e, to je tek priča!, i sve što mi se izdešavalo, bilo je tu da bih spoznala sebe, i ljudi moji, uspjela sam da zavolim ovu moju malenkost, i istovremeno da se osjetim toliko velika, čini mi se, do zvijezda.

Zato dragi moji, nikad ne posustajte, hopsajte s vjerom, s pjesmom ljubavi, jer sve tu za naše dobro!! Kako, zašto, pa pokazat će se samo. Pričekajte u miru i ljubavi, i vidjet ćete!
Postanite stanovnik mira, i neka mir postane dio vas.Voli vas vaša hopsica!!!  

– Merdana Nukić