Najlakši način, jel uistinu najlakši?….. Kako uopće pokušati stišati i otpustiti sve svoje vlastite i tuđe drame koje nas okružuju, kako ne dramiti u životu i ne biti u centru pažnje bilo svojom nametljivošću ili pak samozatajnošću, kako više ne dramiti u tuzi, osjećaju prevarenosti, krivnje, samooptuživanju ili optuživanju drugih, kako ne biti onaj tko najbolje zna, kako ne pametovati, kako ne biti onaj tko se stalno žrtvuje ili pak ne očajavati u svojoj nevolji, kako ne živjeti u sumnji, strahu, iščekivanju lošega?… Kako zatomiti ego koji „negativnim emocijama“ hrani samovažnost, iako imamo osjećaj žrtve života?
Kako se odreći sve te drame…. i prepustiti hvala ti i volim te? Nije lako, jer iako tražimo mir, u drami smo od malena, upila ju je svaka naša stanica. Kako sve sad to pokušati otpustiti sa hvala ti i volim te, kako ne dramiti…. kad za to imamo tisuću i jedan razlog. A imamo li razloga biti u Miru, što nam donosi mir, što bismo dali da budemo u miru usred kaosa života …… Kao i Drama i Mir je oko nas od malena, nečujan, nenametljiv, okrepljujući snažan. Pokušajmo „okrenuti ploču“, ne dramimo nego dajmo priliku Miru da se upije u svaku našu stanicu. Neka bude na prvom mjestu… Jer nakon Mira, za dramu nema mjesta.
Hvala ti, volim te…….
– Vanja Štrmelj
Ho'oponopono Tehnika 