“Voliš li ti sebe?”
Ne može se odgovoriti na pitanje voli li netko sebe. Ako pokušamo – opisivat ćemo samo samovažnost! Voljeti sebe je u onom neopisivom dijelu, onom kojeg krajičkom oka hvatamo, a direktnim pogledom ne vidimo. Poput Sunca u kojeg ne možemo direktno gledati, ali ga osjećamo, znamo da je tu. To je apstraktno. Sve što mi mislimo da voljeti sebe jest – nije! To je tek sedmi eho u planinama Bezuvjetne Ljubavi prema sebi, jer je uvjetovano ovim ili onim.
Voljenje sebe se kultivira jednako kao što se cvijet njeguje da bi nevidljivo, ali sigurno rastao. Jednom kada je dovoljno velik i lijep, tada postajemo svjesni da se tu odvija Ljubav. Oduvijek.
To je Ljubav prema sebi.
– Neno Lubich
____________________________________________________________________
Ho'oponopono Tehnika 
Kad god čitam tekstove ovog Nene Lubicha uvijek mi se čini da je čovjek totalno promašio sa shvaćanjem ove tehnike. Tu netreba nikoga i ništa voljeti, te riječi volim te, hvala ti itd. se izgovaranju tek tako, bez značanje da bi nam bilo lakše prihvatit impulse iz podsvijesti i dopustit im da se izraze.Ovaj lik misli da treba nešto voljeti i truditi se to postići. Totalno je falio, neznam zašto stavljate njegove tekstove uopće.
Korištenje riječi Hvala i Volim te u kontekstu alata je takvo da ne trebamo niti misliti, niti osjećati, dovoljno je samo izgovaranje.
Međutim, to ne znači da ne trebamo razvijati ljubav i zahvalnost. Zapravo, dolazi prilično neminovno – čišćenjem se i ljubav i zahvalnost jako, jako pojačavaju. Izrazito je važna i Ljubav prema sebi, briga (skrb) o sebi, “staviti sebe na prvo mjesto”.
Iz tog razloga, ovakvi tekstovi su izrazito dobrodošli.
Naravno da nećemo uvijek svi dijeliti isto mišljenje o svemu, ali i to nam je samo još jedna prilika za čišćenje, je li tako?
Hvala hvala hvala
Hvala Neno i “ultri” treba dati jos nesto vremena
ZAHVALNOST JE STANJE