Što je stvarnost i gdje se ona nalazi?

sAko mislim ‘da znam’ onda sam u gadnim problemima , a ako mislim da ‘ne znam’ onda ima još malo šanse da nije sve onako kako izgleda .

Moram pristati na ovo drugo inače ne znam kako bi uopće preživjela svijet u koji sam uronjena. 
Može li se uopće graditi, oblikovati odnos sa samim sobom i što to uopće znači?

Bolest dijagnosticiramo kad se pojave određeni simptomi, prije ne. Ustvari bolest nije tada počela već završava, odnosno ulazi u svoju zadnju fazu. Na žalost mi baš u toj zadnjoj fazi djelujemo – pokušavamo ozdraviti iako smo mogli puno prije. Da, mogli smo da smo znali da je bolest, poremećaj tu samo što se jasno ne vidi – nije transparentan. Kad se bolest već manifestira, mi onda vrlo jasno ‘vidimo’ što se dešava – prije ne. I tek onda djelujemo i pratimo proces ozdravljenja.
Jednom sam pisala u grupi o slučaju djevojke koja je do svoje punoljetnosti mislila da ima normalan vid – odnosno da i svi ostali vide ili ne vide upravo onoliko koliko i ona. Naime ta djevojka je sasvim normalno funkcionirala sve dok joj na pregledu očiju nisu rekli da nikada neće moći voziti automobil. U tom trenutku je ona postala svjesna svoje ‘sljepoće’ prije ne. Tako i mi – nemamo problema dok se problem ne konkretizira – postane materijalna činjenica – prije toga on za nas ne postoji.


Na ovoj površnoj materijalnoj razini mi volimo vidjeti rezultate, i zaista – ova razina je zadnja faza realizacije, mogli bi smo je usporediti sa serviranim stolom na koje je upravo donešeno pripremljeno gotovo jelo. Kvaliteta hrane ustvari najmanje ovisi o ovoj zadnjoj fazi – sve prethodne faze su puno važnije: uzgoj i nabava namirnica, njihovo pripremanje i tek onda u konačnici serviranje. Kad je hrana skuhana i poslužena na stolu onda se još može malo utjecati na posluženu hranu, ali vrlo malo (dodavanjem soli, začina i sl.) – jednom kad je hrana skuhana i poslužena to je uglavnom to – nema se tu što više puno dodavati niti oduzimati. Dakle mudro je voditi računa o prijašnjim fazama ako želimo u ovom slučaju dobro i ukusno jelo.
E, pa slično je i u svakodnevnom životu – ustvari treba djelovati preventivno i konstantno – jer naša Stvarnost nije samo ova gruba materijalna razina. 


Dovoljno je da smo toga svjesni – nije potrebno da iz ove pozicije imamo uvid u sve naše razine postojanja. Kao što kapetan velikog putničkog broda nema uvid kompletan sastav broda, a ni mora po kojemu vozi da bi uspješno plovio, tako niti mi ne moramo biti svjesni svih razina koje nas se trenutno tiču. Dovoljno je razlučiti bitno od nebitnog – uložiti malo vlastitog truda u nešto što nam po prirodi stvari nikako ne može štetiti već samo pomoći… dobro je uložiti u Čišćenje kroz Ljubav i Zahvalnost, uz Hvala i Volim te.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s