Nikad ne odustajte!

s“Gospođo, nemojte plakati, ali vaš dječak nije prošao test sluha”, rekla mi je medicinska sestra, koja je to jutro provjeravala njegov sluh.
Svaka njena riječ punila je oči suzama.
“Hvala ti, volim te…”, pokreće se u meni.
Još ne teku niz lice. Drže se na rubu oka.
Ona me gleda. Čeka reakciju.
Šutim.
 Njena ruka utješno kreće prema mom ramenu.
“Hvala ti, volim te…”, vrtim i dalje.
“Znate…”, vidjela sam da joj se usta otvaraju, ali unutrašnji glas je bio glasniji:
 “… ti, volim te…”
Tada mi sine spasonosno objašnjenje:
“A-ha, pokvario vam se aparat za testiranje sluha?”, prisjetim se da je to bio problem kada sam prije tri godine sa starijim djetetom bila na ovom odjelu”
“Ne, neeee”,odlučna je ona da me rasplače do kraja. “Aparat je u najboljem redu. Vaš mališan…”
“Hvala”, izgovorila sam na glas, izgurujući je pogledom iz sobe.
Ušetala sam u rodilište par dana prije toga, noseći u sebi svoje treće zdravo, živahno djetešce.
Porod ko porod- prošao je relativno brzo. Teta Sigurnih ruku nas je vodila kroz proces.
Grlila sam svoju toplu bublicu i uživala u daru koji mi je Bog spustio u naručje.
Baš smo dobro započeli prvi zajednički rođeni dan. Odmah je jeo, svi su prstići na broju, gleda. Ja sam smirena. Sretna.
“Mirno spavaj, Drago moje, ovdje si siguran.”
“Teška hipotonija mišića”, bile su riječi koje su me udarile sljedeće jutro.
“Ššššššt….?”, ostala sam bez zraka.
“Izraziti hiperelasticitet zglobova!”, slijedilo je odmah.
Ovo traži jaču artiljeriju: ” Žao mi je, hvala ti, volim te…”, krenulo je u meni.
“Rupice na srcu”, donijela je teta Kardiologica.
” Žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti, volim te, žao mi je…”.
Sljedeća noć mu je odnijela glas.
Spavao je uz mene, umotan i sit. Zaspala sam i ja.
Prenem se, negdje oko tri sata i pogledam ga. A on … ljubičast od plača. Slika vrišti, ali tona nigdje.
Glas je jednostavno nestao. “O, mišu mali…”
Molila sam sestre da ga čuvaju dok spavam.  “Volim te, volim te…”
 “Ajme, kakva stopala”, poslali su nas hitno stricu Ortopedu. “Žao mi je, molim te….”. Ortoped nas uputio teti Fizijatrici.
 “Kakvo strašno iskrivljenje kralješnice.”
“… Oprosti mi…”
“Otkad ima ovu kvrgu u vratu?”
“Hvala ti, voli…. Koju kvrgu?!”
Došli smo vrlo brzo u ruke fizioterapeutici. Teti Najboljoj. “Volimo je, volimo je, volimo je”.
Naučila nas vježbe.
Hvala ti, hvala ti, hvala ti.
Što se zapravo dogodilo?
Dok sam u rodilištu bila zasuta kišom informacija, u glavi se vrtio sasvim drugi film.
Kao paralelna stvarnost. Oni o problemima, a on ispred mene svijetli.
Jesam li skrenula?! Umišljam?!
“Hvala ti, volim te…”
Gledam ga opet. On je Svjetlost.
Ma nisam skrenula!  U rukama držim savršeni Božji dar.
“Hvala ti, hvala ti…”
Sedam mjeseci kasnije
Vježbamo redovito i uporno. Kad položim ruke na njega, radim sa “Žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti, volim te”.
Čistim gotovo cijelo svoje budno vrijeme. Samo se vrti.
Čistim i dok spavam. Sanjam to.
Kvrga u vratu je odavno nestala, jako iskrivljenje kralješnice se poprilično smanjilo. Jedna rupica na srcu zatvorila, drugu srce kompenzira, sluh je proradio, stopala se ravnaju, okreće se sam s leđa na bok, simetrično hvata visoko iznad sebe… Ah, popis postignuća je dugačak. Raste naočigled.
A, da. Glas mu se aktivirao… Ooo, kako ga se čuje.
Nedavno je izgovorio: “Maaaa-maaaa”. Promeketao više, pa smo se oboje smijali.
Ja njemu od sreće, a on meni od čuđenja jer sam se smijala i plakala, grlila ga i ljubila sve u isti tren.
Dragi moji, čak i kada ne vidite uzrok, put, rješenje, razlog, kad bezglavo srljate ili ukopani ne mrdate, kada ne možete udahnuti od tereta i straha… Ne odustajte!
Nikada ne odustajte! Samo čistite. I rasplest će se. Vidjet ćete.
Samo mirno čistite.
Hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala, hvala….
– Vedrana Grgić
Oglasi

6 responses

  1. Pingback: Pa ti odustani | Ho'oponopono Tehnika

  2. Čitam i sve vreme me prožimaju talasi energije koja je kao žmarci i trnci kroz celo telo, završava se u temenu glave, pa opet počinje od stopala i tako više puta. Kada sam došla do kraja teksta, iz mene je provalio plač, suze su potekle. hvala, hvala, hvala!
    “Zatvorila se i druga rupica na srcu” – hvala, hvala, hvala!!!
    Sve vas puno volim, volim, volim!!!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s