Pa ti odustani

Još jedna pretraga. Snimaju mu provodljivost mišića, živaca.
I sestra i liječnica nježne, strpljive. Hvala, hvala, hvala, hvala, hvala.
Pripremile smo ga i bockanje kreće. Iglica u ruku. On plače. “Volim te, volim te, volim te”.
Gleda me svojim osmomjesečnim okicama. Iz njih viri zreli, iskusni pogled: “Opet?! A lijepo sam ti oplakao da mi ovo nije ugodno. ”
“Moramo mišu moj”, vrtim u sebi i na glas govorim “Hvala ti, volim te”.
Na ekranu linija titrucka. Baš precizan opis trenutnog mu stanja.
“Probajte sada 50”, kaže doktorica sestri.
Malo jače zatitra. Malo.
“A, jes’ se iskazo”, pogledam ga.
“Laaaaaaaaa!”, odgovori.
“Volim te”, šapnem mu.
Mijenjaju mjesto uboda.
Još jače zaplače. “Znam, dragi moj, znam. Ali moramo ovo.”
Gledaju ekran. Čitaju brojeve.
Gledaju se međusobno.
Pa da mu mjere jačinu glasa, već bi on pobjedio stroj.
“Hvala ti, volim te”, šapćem mu.
Idu dalje s pretragom. Traže dobar signal u mišićima.
“Hvala ti, voli…”
“Pa ako ti je ovo ljubav, fala ne treba”, pogledao me.
Zašutim. U pravu je.
Šuti i čisti.  “Hvala ti, volim te, hvala ti…”, pokrenem u sebi. One i dalje bockaju.
On sve jače plače.
“Hvala ti,  vo-o-o…”
Ali ja moram puštati glas da ga umirim.
Ja moraaam…
Hm. “Ja”. I “Moram”.
Šuti. Puštaš glas radi sebe.
Čisti. Čisti. Čisti.
On se toliko izvještio u plakanju, da ne prekida ni za udah.
“Dobro je, maco mala…”, kažem mu ipak utješno.
“A jesi ga našla! Šta je u ovome dobro?! Aj’ ti za promjenu budi na mom mjestu. Ajde ti vježbaj iako ne želiš, ajde se okreći i kad ti se ne da. Ajd’ neka tebe bockaju i pipkaju, a ti bi najradije spavala.”
“Oprosti”,  kažem mu.
Uh. Čišćenje. Opet sam zaboravila.
“Hvala ti, volim te…”
Završila pretraga.
Rezultati nisu sjajni. Posebno noge. Malo mišićne mase.
Morat ćemo na daljnu obradu. Morat ćemo se naručiti za sljedeći razgovor s drugom ekipom, pa će nam reći kako dalje s pretragama.
I, naravno, nastavak terapijskog vježbanja.
Zamolim anđele da stalno budu u ovoj ordinaciji.
Namignu mi: “Oduvijek smo tu.”Izlazim iz sobe ponizna i zahvalna.Preko ruke mi visi košara s mališanom, drugom zamahnem dekicom da bih ga umotala.
I kao čarolijom, tu se ispred nas stvori doktorica kod koje smo se trebali naručiti za razgovor.

Kao da je iz dekice ispala.
Hvala, hvala, hvala…
“Dođite”, rekla je umjesto pozdrava.
Pregledala ga je, dogovorile smo se što dalje.
“Hvala, hvala, hvala…”, izgovaram.
I pitam svoj unutrašnji glas smijem li joj reći za ho’oponopono.
Čim sam promislila pitanje, umjesto odgovora odvezao se čvor u utrobi.
“Reci joj”.
E, sad. Progovara li to moj ego ili joj stvarno trebam reći?
Kupujem vrijeme, sporo navlačim čarapice na malena stopala i brzinski čistim. “Hvala ti, volim te, hvala ti…”
“Da joj kažem? “
U utrobi opet zatira: “Da-a-a-a-a-a. A!”.
Nasmijem se svojoj Uni-hipi… Hipi-Lili… “Mala Unutrašnja, igraš se ti?”
Volim inspiraciju. A još više kada prođe test čišćenja.
Ponovim pitanje. Tek tako. Odgovor opet -da.
Obratim se doktorici. Već iz prve polovice rečenice, bilo joj je jasno o čemu se radi.
Kroz smijeh je ponavljala:
“Hvala ti, volim te…”
Izlazim. “Hvala”, rekle smo uglas.
“Volim te”, pomislila sam.
Ostao je još ne baš sjajan rezultat testa. Hvala ti, volim te, hvala ti, volim te…
Tri čaše vode.
Čistim ja, muž, prijateljice…
Evo nas na vježbama kod tete Fizio.
Hvala
Mališan leži na stolu.
Ona je bočno od njega.
“E-hej prijatelju”, pozdravi ga.
“Daj, daj, daj”, pruži mu ruku.
On ležeći na leđima podigne lijevu nogicu vertikalno u zrak i krene njome opisivati kružnicu prema njoj.
Sporo, kao da ne zna šta će dalje. Konačno, sav se prebaci na bok i ubaci joj stopalo direktno u ruku.
“Dobro jutro, teta”, izviri mu iz okica.
Okrene se opet na leđa smijući se sam sebi.
“Daj, daj, daj.”, pozove ga ona opet.
Opet vertikala kao balerina, crta kružnicu..
Nogica se sada već brže našla u njenoj ruci.
I opet.
I opet.
I opet.
“A šta sada mislite o testu!?”, upitala me.
VOLIM TE, VOLIM TE, VOLIM TE, VOLIM NJU, VOLIM NJEGA, VOLIM CIJELI SVIJET.
VOLIM!
– Vedrana Grgić
pratıte nas
Oglasi

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s