Onaj koji se gradi iz malena, a onda se učvršćuje ili razmrdava u pubertetu.
Tu nam mame puno pomažu. Ili odmažu dok smo djeca.
Ne iz loše namjere. Nego iz vlastite nevjere u naše Više Dobro.
Tu stoje i strahovi na temu “Tko sam Ja?”.
Lijepe se ko čičak na čičak. I rastu kao gruda koja priječi prirodni tijek energije.
I onda zabole kao gastritis. Ili samo peku.
Migrena… 6.čakra. Pogled ispred sebe, odnosno, prihvaćanje ponekad sadašnjosti, a uvijek i svakako budućnosti. I slike nas u skladu s našim Višim Dobrom.
Zaboli kad se upinjemo vidjeti. Ili ne vidjeti.
Kad nas život dovede u situacije koje podsjećaju na već uskladištene nam strahove, zalijepi se još po koji čičak.
A to fizičko mjesto u nama zaboli.
Hopsanje čisti. Ispire zastoje. Strahove. Odljepljuje čičke.
Na kraju ih odplavi, posadi, pa iz bockavog ljepljivog sjemena čička, izraste predivni cvijet.
Čovjek tada ne može biti drugo nego zahvalan.
– Vedrana Grgić
BRAVO VEDRANA! I BAS SI ME RAZVEDRILA!
Opet sam nesto naucila, Divno je imati slikovitu
predstavu necega
HVALA HVALA HVALA
Hvala ti volim te hvala ti volim te hvala ti volim te
vedrana bok ,nadam se da si to ti ,upoznale smo se na seminaru od mabel ,ne mogu te naci na face-u,molim te pošalji mi zahtjev zovem se suzana loborec hvala