Evo kako stvari djeluju sa nekim odmakom… recimo, dok sam studirao, želio sam uvijek biti uspješan, i onak, odmah zasjesti na neku visoku poziciju, potom sam pisao diplomski i master, i onda sam si zabrijao kako bih bio super life coach naravno da ja to mogu, pa pročitao sam 3 knjige i imao dobre kolegije na faksu o ciljevima i vremenu i sad, naravno, završio faks, radio nekih 4 dana, nije mi se svidjelo, otišao… došao kući, što ću, dobijem pripravnički u turističkoj zajednici, ok, šta sad, mala lova, ali ajde… i nakon toga, hop, bum, upravljačka pozicija – dali mi se svidjelo? Ne! Ok, prvi dio riješen.. što s coachingom…

Dakle, sasvim slučajNO naletim na te projekte EU, i tako, mrd vamo mrd tamo, osnujem odrugu, bla bla bla – i eto me, danas idem za Zagreb održavati prvi trening – bit će nekih 30-ak ljudi iz cijele europe i o čemu ću im pričati: o komunikaciji i o stress managamentu gledam neki dan prijevode za ono čim se bavim (kako je to naša agencija prevela) i kaže da sam sociopedagoški radnik.  Uglavnom, neke stvari u životu dolaze u drugačijim pakiranjima – možda ne onakve kakve mi želimo, nego onakve kakve nama trebaju i naravno, čovječe, u životu nisam mogao vjerovati da ću putovati ovoliko koliko putujem sada – sad imam Rumunjsku i Cipar za obići – prezakon eto, neki tijek misli – da li sam zadovoljan sa svime, naravno da ne – lako je nešto lijepo napisati, ali nekad nije lako to i slijediti – negdje duboko sam svjestan da se MOJ SVIJET BRINE O MENI, ali kad bih ga bar nekako mogao kontrolirati ali i bolje da ne 😉

– Ivan Tomasić