Imati povjerenje najteža je stvar na svijetu. Zapravo, najveću bojazan izaziva pitanje čemu povjerenje, komu, povjerenje u što? Međutim, nema odgovora na to pitanje! Praktički, vi morate dati sve od sebe, sa sebe, iz sebe, baciti to na stol i disati spokojno, a karte mogu ispasti bilo kako! Nema nikakvih garancija za ništa, a baš to ništa vam je cilj!
Imati povjerenje – to je kao da moramo složiti sliku od puzli sa njihovom zadnjom stranom. Sve je bijelo, čudnog oblika, a opet tamo iza scene u onom nevidljivom dijelu sebe svaki taj komadić nosi prekrasnu sliku koju tek naslućujemo. Ho’oponopono se bavi s tim jednim komadićem. On ga prevrće na svoju pravu stranu i osvještava dio cjeline koja je tada to povjerenje.
Ho’oponopono je umjetnost stvaranja perspektive Ljubavi u svaku slijedeću puzlu koju nam život podastre kao zadatak da je posložimo. Mi ne možemo pogriješiti kad otpuštamo, jer zaista nije važno gdje smo uglavili tu kockicu i jesmo li dobro odigrali karte. Djelitelj i Slikar prilagođava igru kad mi otpuštamo. To je sad neko drugo povjerenje – osjećaj da se realnost prilagođava našoj odlučnosti da čistimo i otpuštamo.
Važno je njegovati strast i žudnju za slijedećom puzlom, novim komadićem ukupne slike. Zato služi taj “Volim te”: da jedva čekamo slijedeći potez Ljubavi da nas zavede u daljnje čišćenje. Tada osim Djelitelja i Slikara postoji i Ložač koji ubacuje voljenje u kotao i pogoni našu volju da idemo naprijed, ma gdje god da taj put vodio.
Zapravo je nemoguće objasniti što je to povjerenje. No moguće je zahvalnošću otpustiti strah da nećemo uspjeti, da negdje griješimo, slabo ili loše hopsamo. Hopsamo onoliko dobro koliko je to moguće. A to je opet neko treće povjerenje da ta kvaliteta i količina hopsanja može učiniti preokret.
O povjerenju, baš kao i od tih “Volim te” i “Hvala ti” možemo napisati roman od deset tomova i dalje bi ostalo jako puno mjesta za još avantura koje Ljubav i Zahvalnost s Povjerenjem grade. Ali te romane treba živjeti, pa je to – gle – opet povjerenje u Pisca (koji je i Djelitelj, Slikar i Ložač) da zna pisati ono što mi živimo.
- Neno Lubich
Ho'oponopono Tehnika 