Prihvatanje situacije takve kakva je, i biti u miru s tim, je mozda i najteze, jer uvijek mislimo da mozemo nesto promijeniti, pa se trudimo svim silama smisliti nesto sto ce dovesti vodu bas na nas mlin…i kad ne uspije na ovaj nacin, onda analize, gdje sam pogrijesila, pa probam na drugi, treci i ini.

I pogodite sta? Koliko god i sta god pokusavali napraviti, ako ne treba tako da bude, nema te ideje i djela koje mozete napraviti da bude onako kako ste zamislili, jer ce biti onako kako treba da bude bez obzira na nase napore koje ulozimo. Ako pogledamo unazad, vidjecemo da se često baš to dešavalo. Naravno, nekad je bilo i po nasem, opet, jer je trebalo tako da bude, ne jer smo mi pametniji nego zato što je tako najbolje. A nevjerovatno je koliko iscrpljujuce energije treba za te sve analize i pokušaje, i koliko nas to umara, psihički, pa i fizicki.

Ja sam jedna od onih kojima se, otkad čistim uglavnom desava svasta, reklo bi se, nepozeljno, posmatrano iz mog uma. Mnogi bi mozda i odustali na mom mjestu, međutim ja sam u HO nasla smisao, i spas. Iz situacije u situaciju, reklo bi se da je tesko prihvatiti ono što ti se dešava, a ne želiš da bude tako. Međutim, u posljednje vrijeme primjetila sam da postaje lako. Svakim danom sve lakše.

Jednom kad HO shvatiš i prihvatiš iz svog srca kao svoju tehniku, svoj put, svoj život, sve postaje lakše, pa i prihvatanje.
Šta je potrebno shvatiti? Potrebno je shvatiti da sve što nam se dešava, dešava se iz programa, programa koje smo skupljali mi kroz život. To bi bilo još i dobro, ali mi nosimo i programe naših roditelja, naših predaka. I to bi bilo dobro, ali postoje i oni programi koje nosimo kolektivno, npr. sve žene na planeti dijele iste programe, za koje znamo i ne znamo, muškarci, teenageri itd, a životi su nam isprepleteni. Ti programi se iz sekunde u sekundu množe. I šta sad? Prihvatam, prihvatam odgovornost. Prihvatam jer sam dobila najdivniju tehniku na svijetu koja mi pomaže da Bog očisti mnogo mnogo programa, te da se vremenom um smiri, i umjesto raznih analiza i uživanju u razmišljanju bira hvala, bira volim te, bira tako je najbolje i ta situacija je tu da čistim s njom. Te osobe su tu da čistim s njima. Prihvatam, jer znam da sve više osjetim inspiraciju. Prihvatam, jer je mnogo lakše prihvatiti i čistiti , nego smišljati „izlaze“ i „rješenja“ koja su opet iz programa..a šta dobro može doći iz programa ???

Ooo da, na pocetku je bilo tesko, pa zar da samo ponavljam hvala, ponavljam volim te, pri tome ostanem mirna. „Pa tako ne radim ništa, a trebam naći rješenje“, ili ako već ja nemam rješenje, trebam brinuti. Šta će neko reći što ne brinem, što sam opuštena A taj neko nema pojma da ja itekako radim. Radim najbolje što mogu, hopsam, koristim alate i dajem sve u ruke onom ko zna najbolje . I bo’me sam se naradila dok nisam stigla do ovog gdje sam sad.

I tek sad treba nastaviti još više „raditi“ i uživati u plodovima svog rada, koji su sve ukusniji i ljepši, jer znaš da si povezan s onom najvišom silom, s ljubavi.

-Amra Sirbubalo