Osvijestiti, očistiti, otpustiti

Počela sam hopsati zbog jedne situacije koja mi nije bila ugodna, radi koje sam osjećala brigu i strah. Hopsala sam sto na sat. Ali sam i čitala i gledala materijale, stalno i opet ispočetka i to svakodnevno radim i danas, polako učeći da se ne radi samo o rješavanju problema koji mene sad muče, nego o nečem puno, puno dubljem. Važnijem. Za mene. Velikom motivu da nastavim s hvala hvala hvala. Da ne prestanem. Do zadnjeg daha.

Osvijestila sam vreću s programima, sjećanjima, uvjerenjima, vjerovanjima koju svatko od nas dobije od predaka i iz prošlih života, koju napuni još i svojim matricama i predaje svojim potomcima Kad mi je ta slika postala jasnija, kad sam to osvijestila, zar imam pametnijeg posla nego čistiti? Gledajući unatrag, a radi se o ljudima s kojima sam krvno povezana i za njih znam, a gdje su tek oni za koje ne znam, mi dijelimo nešto što sam i ja doživjela. 

Kao da mi se koprena digla s očiju.
Pa sad lakše osvijestim prilike za čišćenje koje mi dolaze.
Drugačije na njih gledam.
Nekima se i razveselim.
Nekima malo manje.
Ali, tu su. Došle su da ih očistim.
I čistim.
Da vreća bude lakša.
Postoje i one koje se ne daju.
Koje se ponavljaju.
Valjda i ja trebam dodatno vrijeme.
Trebam otvoriti šake.
Pustiti.
Otpustiti.

I baš zato i dalje nastavljam gledati već viđeno, čitati već pročitano.
I uvijek čujem ili pročitam baš ono što mi u tom trenutku treba.
Da nastavim dalje.

Žofa Gregorinčić