Dugo sam lutala, tražila put, znanja, spoznaje, gutala mnoga učenja…. taj put ka duhovnosti me je uvijek privlačio i odvlačio od svakodnevnih dešavanja, briga i problema… na tom putu sam se osjećala ispunjeno, ali ipak sam uvijek ostajala nekako nedorečena… sada znam da sam nesvjesno tražila nešto što će me “iz prve baciti na koljena”.

A onda sam “sasvim slučajno” naišla na dr.Hew Lena i ho oponopono. Dovoljno je bilo da odgledam njegovo predavanje na you tubu kanalu i zaljubim se “na prvu” u ho oponopono. Bilo je to u mjesecu aprilu 2017.godine ……baš u tom periodu sam prolazila kroz veoma teško razdoblje, tada mi se činilo da je moj život izgubio svaki smisao, porazi su bili veoma bolni i činilo se da patnji nema kraja…..

Ho oponopono je došao u moj život u pravi čas…uhvatila sam se za ovu predivnu tehniku kao utopljenik za slamku i hopsala kao “luda”. Nije prošlo mnogo vremena a ja sam počela osjećati ogroman mir u sebi. Ne mogu opisati kako izgleda taj mir, jer tako nešto nikada ranije nisam osjećala, to je nešto što riječima ne znam dočarati….znam samo da sam osjećala ogromnu zahvalnost za taj mir koji sam imala, to je bio najvredniji poklon koji sam mogla poželjeti sebi. Nisam tražila ništa drugo, MIR mi je bio dovoljan. Tada sam shvatila da će hopsanje zauvijek biti moj “guru”, jer TO JE ONO što sam dugo godina tražila , to je taj osjećaj za kojim sam nesvjesno žudila.

Međutim, iako sam konačno našla ono za čim sam oduvijek tragala, a to je MIR U SEBI, počela sam primjećivati i da se situacije i ljudi oko mene mijenjaju. Bila su to zaista prava velika i mala čuda za mene. Prvo, u porodici dugogodišnji alkoholizam se drastično smanjio, hvala, hvala, hvala.

Drugo, moja starija koleginica na poslu je u mom prisustvu doživjela moždani udar….sjedale smo na pauzi i pile kafu kada se to desilo….moždani udar je trajao svega par sekundi, možda minut najduže i nije ostavio nikakve posljedice, čak je koleginica nastavila taj dan sa radom i na moj nagovor tek poslje par sati otišla u bolnicu…..a u bolnicu su se doktori krstili od čuda….nikakav trag nije ostao od moždanog udara, pa su joj rekli da ona izgleda ima veliku privilegiju kod Boga i da ode u crkvu i zapali svijeću da se zahvali Gospodu Bogu što je tako “lišo” prošla. Da li je tome doprinjelo moje čišćenje ili ne, nije važno, mada moje uvjerenje je da jeste…Hvala, hvala, hvala….

Nekako kod mene, od kada hopsam, nikad kraja čudima…u firmi gdje radim već 10 godina, svakog mjeseca se organizuju radni sastanci….svaki put bi ti sastanci bili veoma mučni i bučni za mene, jer bi uvijek dolazilo do žustrih rasprava, svađa, optuživanja i lupanja vratima….međutim, od kada hopsam i redovno mijenjam vodu u mojoj kancelariji, te svađe su odjednom prestale. Ovo je za mene bilo najjveće čudo, jer sam bila sudionik ranijih sastanaka i svađa i prosto nisam mogla da vjerujem ovoj novonastaloj situaciji. Sada sastanci počinju sa laganim i ljubaznim razgovorima a ne rijetko se završavaju sa smijehom i šalom….što reći osim hvala, hvala, hvala

Moja sestričina koja ima problem sa srcem i kojoj su doktori rekli da ako želi da ostane trudna prvo mora da odradi intervenciju na srcu, tzv.ablaciju, pa tek onda može trudnoću da planira…. Išla je kod tri doktora i svi su joj rekli isto, ali su je takođe uputili da uradi jedan specijalni nalaz srca da bi potvrdili svoje teze. Taj nalaz se radi u Beogradu i čeka se par mjeseci da se dođe na red. Nekako u isto to vrijeme, moja sestričina se rastavila od muža, jer njegovi roditelji nisu željeli snaju koja je bolesna i koja im ne može roditi unuče….a opet moja sestričina je i sama željela razvod, ali se nije prva usudila da prekine taj brak, već je ostajala, misleći da će trudnoća nešto promjeniti na bolje u tom braku, iako ljubavi sa njene strane nije bilo. Elem, njihov brak se završio sudskim poravnanjem, a nakon toga sestričina je otputovala u Beograd da uradi taj nalaz srca koji joj je bio zakazan. Konačna dijagnoza je bila da sestričina ima blagu srčanu manu, ali koja joj nije smetnja za trudnoću. Dakle, doktori sada kažu da nikakva intervencija nije potrebna i da može planirati trudnoću…hvala, hvala, hvala. Tada se iskristalisalo sve……to što onda nije smjela da ostane trudna (kada je bila još u braku), a sada, kada se rastavila od tog muškarca, može slobodno da planira trudnoću. To je bio očigledan dokaz da Bog uvijek ima širu sliku……Hvala, hvala, hvala

Bilo je još mnogo dobrih ali i loših situacija, samo što su sada te loše situacije postale nekako mnogo blaže, jer moje predano čišćenje je sada pravi amortizer za moje emocije i senzacije, hvala, hvala, hvala ….a čistim tek malo više od 9 mjeseci…..Zahvalna sam Bogu što sam otkrila ovu tehniku, jer je ho oponopono promjenio moj život i moje shvatanje….uvijek sam vjerovala u višu silu, višu energiju ili Boga, uvijek sam tragala za istinom a sada znam da me je moje traganje dovelo na pravi put..

I nije važno da li je to „najlakši način“, meni je važno da je to ZA MENE PRAVI NAČIN da spoznam sebe i Boga koji je oduvijek bio u meni, koji me je oduvijek volio i podržavao, a ja od svojih besomučnih traganja nisam „od drveta vidjela šumu“. I sada u meni postoje strepnje i strahovi, ali sada znam kako se „boriti“ protiv loših misli i emocija, znam da sam zaštićena, sada znam sam došla do pravog puta, a taj put je ho oponopono.

Hvala, hvala, hvala

-Vjera B.

Draga Karmen, hopsam oko godinu dana, bila sam na seminaru u BG, zelim da podelim iskustvo s tobom.

Pre tri godine su poceli veci problemi u braku koji traje 27god., a prosle godine smo vec pricali i o razvodu, medjutim ja cistim sve vreme kad i koliko mogu i samo vidim jedni po jedni problemi se resavaju izmedju nas, sad sam zadovoljna nasim odnosom, cak je i bolji nego ikad pre. Nisam mogla da verujem da je to moguce jer je vec doslo do kulminacije.

Zelim da ti prenesem moje iskustvo, da bi ti objasnila drugima sta se dogadja kad se hopsa, ima tu jos dosta da se cisti ali sam prezadovoljna, a da ne pricam koliko mi se stvari resilo pored toga, koje ja nikad ne bi mogla resiti sama.

Sve ovo je zahvaljujuci tvojim emisijama, koje sam sve preslusala i koje su mi bile velika pomoc u pocetku, hvala, hvala, hvala.

-V.R.

Moja priča sa Ho’ oponoponom je započela prije nekoliko godina spoznavši da je to nešto što me ispunja, čini sretnim i pomalo znatiželjnim. Svatko na svoj način i iz sebi poznatih razloga započne svoje putovanje kroz duhovnost, pa sam i ja uskočio u taj prekrasni svijet Ho’ oponopona bez sumnje i onako kako se kaže  “na prvu“ spoznao da je to moj put i to jedini put do istine!

Prakticirajući tj. živeći Ho’ oponopono počelo je moje putovanje kroz život upoznavajući sebe na jedan posve drugačiji način.

 Za sebe kažem da sam vječni početnik, iskreno , želim i ostati početnik jer se kroz prakticiranje  Ho’ oponopona uvijek vraćam samim početcima koji mi iz dana u dan bivaju, rekao bih, sve razumljiviji srcu , otkrivajući nove horizonte postojanja i poslanja na ovom svijetu.

Kad uronimo malo dublje u taj čaroban svijet i taj svijet kad postane dio nas, dolazimo do spoznanja da Ho’ oponopono i nije samo tehnika već uzvišeni čin otkrivanja Božanstva u sebi. Na taj način spoznajemo svoj identitet i pronalazimo svoje mjesto pod Suncem čineći jedinstvenu cjelinu sacijelim Uiverzumom.

Ovdje ne govorim o raciju koji uporno traži logična objašnjenja da bismo povjerovali, već govorim  o vjeri i povjerenju u Božanstvo koje prebiva u nama samima i njegovom vodstvu! Upravo nam to Ho’ oponopono daruje!!!                                                                          Na trenutak zastanimo na jednom od osnovnih načela da mi neznamo što čistimo, niti znamo koji su  uzroci naših životnih priča koje percipiramo kao nedaće ili čak lijepi trenutci koji nam se događaju u životu.

Jednom sam napisao :                                                                                                                                                                                                                                                                                     „Nikad ne znamo što čistimo, samo čistimo bez očekivanja, bez namjere, bez želja i bez uvjetovanja!
Božanstvo jedva čeka naše dopuštenje da ispoštujemo njegovu volju, da prihvatimo s ljubavlju naše poslanje gledajući Njegovim očima na sve što ono se dešava u našim životima. Upravo tada i u tom trenutku Božanstvo nam ponekad podari milost, kao znak zahvalnosti na ukazanom povjerenju, poslušnosti, poniznosti, kroz neki vidljivi znak i potvrdu svoga postojanja u nama samima!“

Volio bih ovo što sam napisao potkrijepiti jednim svjedočanstvom!

Još kao dijete u drugom razredu osnovne škole dobio sam naočale dioptrijom od – 1.00. Kako sam odrastao dioptrija se lagano smanjivala, prelazila lagano iz minusa u plus, što je, kako je rečeno od strane liječnika, sasvim normalno. Godinama je dioptrija polagano rasla i na svakom pregledo sam dobio pojašnjenje da je to sasvim prirodno da se dioptrija koja je u plusu lagano povećava sa godinama starosti.. Prije nekoliko godina dioptrija se dosta povećala što mi nije stvaralo ugodu. Ali eto rekoh hvala Bogu tako mora biti i nastavio svoje putovanje kroz život dalje bez straha i bez opterećenja razmišljajući o tome na način: Tako je to kad voliš naočale! Hvala, hvala, hvala!

U moj život ulazi Ho’ oponopono, čišćenje, otpuštanje, na svjesnoj razini, svakodnevno meditiranje, bez očekivanja, namjere, želja, uvjetovanja.

S punim povjerenjem i predanjem Ho’ oponopono postaje, rekao bih, moja svakodnevica i moja vrlina. Znam samo da sam tu i da mi je poslanje da čistim iako ne znam što, ali duboko vjerujem u istinitost da Božanstvo zna najbolje što je najbolje za mene i što je u određenom trenutku najbolje za mene.

Ja sam se zaista srodio s naočalama i nikad mi nije padalo na pamet da čistim vid, dioptriju ili bilo što drugo. Ho’ oponopono seminari i dolazak predrage Mabel Katz produbljuju moje povjerenje da sam vođen i moju vjeru u Božanski dio mene koji neće ostati ravnodušno kad mu se obraćam dopuštajući Mu da djeluje onako kao Ono želi.

Prošle godine u Beogradu odslušao sam sad već sedmi seminar i nemam riječi  kojima bih  mogao opisati moje veselje i radost u srcu samom idejom da sam svakim danom sve bliži  slijedećem seminaru. Po povratku iz Beograda nešto sam se osjećao čudno i osjetio potrebu provjeriti dioptriju i ne sluteći što će se dogoditi, dapače  pomislio sam da je dioptrija opet porasla. Da bi lakše razumjeli prepisati ću nalaze od 15.01.2016 g.i 28.11.2017 g. koji glase:

“15.01.2016 :

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 70                                                                                ADD= +1.00

Desno oko ima dobru oštrinu za daljinu, a čitati vidi oštro sa dodatkom cijele jedne dioptrije  ( +1.00 je dodatak za čitanje ). To znači da su mišići oka oslabljeni da bi izoštrili sliku na blizinu.

28.11.2017:

D= +3.00sph  +0.50cyl  ax 80                                                                                ADD= +0.75                                                                                                                                                                                                                                    Sada desno oko ima odličnu oštrinu sa istom dioptrijom, ali s izmjenom stupnjeva za ax 10. Čitati vidi odlično s dodatkom + 0.75 dioptrije za razliku 2016 g. Sad oku smeta dodatak za blizinu od +1.00 dioptrije, što pokazuje da su mišići jači jer mogu fokusirati predmete na blizinu s manjim dodatkom dioptrije.

15.01.2016:

L= +4.00sph  +0.75cyl  ax 80                                                                                ADD= +1.00                                                                                                                                                                                 Lijevo oko vidi s ovom dioptrijom dobro na daljinu, a za blizinu mu treba dodatak od +1.00 dioptrije da bi moglo izoštriti sliku tj. predmete na blizinu.

28.11.2017:

L= +3.25sph  +1.00cyl  ax 80                                                                                ADD=+0.75                                                                                                                                                                                  Lijevo oko vidi s puno manjom dioptrijom 100% na daljinu, a za čitanje mu treba puno manji dodatak dioptrije od 0.75 dptr.
Dioptrija koja je početkom 2016 godine za daljinu sada je praktički za blizinu, što je neobično jer s godinama mišići oka nažalost sve više slabe i potrebne su jače dioptrije.

Gospodin Dario sa svojih 48 g. ima dodatak za čitanje od 0.75dptr što se obično daje mladima od 25-35 g. koji intenzivno rade na računalu da ne dođe do zamora oka i glavobolje.

Dolazimo do zaključka da čuda postoje!”

Ovo je mišljenje stručne osobe!

Uskočimo u svijet  Ho’ oponopona sa stopostotnim povjerenjem  i prepustimo se Božanstvu jer Ono zna što je najbolje za nas u ovom trenutku!

Hvala, Hvala, Hvala!

-Dario Štulić

Najveća senzacija kod mene je bio MIR uprkos vrlo teške situacije u kojoj je bila cijela moja porodica. LAKOĆA kojom sam življela 11 mjeseci sa dva do tri sata spavanja na dan…zadnjih 10 dana možda sve ukupno dva sata i osjećaj nevjerovatne LJUBAVI u času odlaska na put kući, mog supruga. Hvala  Hvala Hvala. Nevjerojatna spoznaja da niti jednog trenutka nisam postavila pitanje ZAŠTO?

Ponekad mi se, u tom periodu činilo da sam u nekom balonu i da hodam, nekih 2-3 centimetra iznad površne,kao da ne dotičem tlo. Sjećam se kad sam jedan dan dolazila iz ljekarne prema stanu, da sam bila uvjerena da su parkirani automobili uz pločnik bili u visini mojih koljena, čak sam uz jednog zastala i vidjela sam sve mrlje na krovu i udubine ( kasnije mi je susjed rekao da su to posljedice tuče koja ga zatekla na putu kroz Gorski Kotar – rekla sam mu da sam to vidjela s balkona)…i opet Mir s tom spoznajom…kao – to mi je bilo normalno (naravno da nikom o tome nisam pričala jer rekli bi …gotovo-otišla na kvasinu kako se kaže u Rijeci za one šta su poludili).
Bilo je i onih manje lijepih….kad sam imala osjećaj da se u potpunosti “raspadam” što se pojavilo neposredno prije mog prvog seminara, u tom periodu čiščenje je bilo na najače…nisam odustajala.
Mjesec dana poslije prvog seminara saznajem da ostajem bez posla….tad su mi se u sekundi odsjekle noge, ali kroz minutu- dvije saznajem da bez obzira što neću raditi ….da ću plaću i dalje primati.. E, u te dvije -tri minute…mislim da sam izgovorila milion hvala..hv..hv..hv…i da su mi se sve kosti odvojile od mišića, a svi mišići od kože, ali sve nekako MIRNO i bez straha koliko god čudno zvučalo.

Zašto sam sve to proživljavala na te načine….zbog mog dubokog POVJERENJA da se sve događa upravo onako kako treba i da je to za moje dobro i za dobro svih i da sam bez obzira na sve ZAŠTIĆENA…..a to je samo dvije godine čišćenja….Sva ostala “čuda” koja su se nastavila događati uz razne senzacije koje su slijedile događanja mogu se sažeti u tri slova MIR.

Prije nekoliko dana, poslije 5 godina Hopsanja, prvi put u životu pojela sam kokos…obožavam njegov miris, ali nikad ga nisam mogla pojesti – jednostavno nije htio u grlo…..tko zna kakav se to tvrdokorni program očistio hvala  hvala hvala, a jučer mi je u pećnici pukla vatrostalna zdjela – hv hv hv hv, tko zna što se s tim spriječilo… samo žao mi kelja🙂 baš je fno mirisao:)
Bilo je pucanja plavih boca….pronalaženja praznih čaša….voda je preko noći nestala iz njih…”pričanja” stolica u busu…
I još svašta nešta…što kaže Karmen, lijena sam pa ne zapišem na papir, a kako ono kažu “lud pamti a pametan piše”, a eto baš se volim ovako ludu:)

Eh …da…zaboravih reći da sam BILA alergična na lješnjak i orah….
Oduži se ovo…udavih ja vas….ali i to vam je senzacija.
Hvala, Volim Vas

-Ksenija Šimić Buconjić