HO je u zadnjih par godina sve popularnija i popularnija tehnika svugdje u svijetu pa i na ovim našim prostorima.
Informacije o samoj tehnici se mogu dobiti s raznih strana – mislim da internet vodi u količini informacija iz cijelog svijeta.
O HO se u zadnjih par godina piše i raspravlja više nego ikada do sada. Nekima je tehnika zanimljiva sama po sebi, neki je prakticiraju, a neki je smatraju samo još jednom ‘prevarom’ dobro ‘upakiranom’ za raju u ‘poplavi’ najrazličitijih tehnika iz svih krajeva svijeta.
Pa tako se na netu mogu pronaći najrazličitije špekulacije o samoj tehnici, zna se dogoditi da se HO ‘uspoređuje’, ‘prevodi’, ‘tumači’ na najrazličitije načine.

NE POSTOJE BRZA RJEŠENJA. Tko god je odlučio pomoću HO riješiti do ljeta (na primjer) goruće probleme možda bi bilo najbolje da od hopsanja odmah odustane. Zašto? (objasnit ću…)
Ali ako ste Očajni i ne znate što bi – HO je moguće dobar izbor za vas.

Ako vam se udaje sestrična u 7 mjesecu slijedeće godine i vi ste vjenčana kuma pa želite izgledati fenomenalno na svadbi, a imate 20 kilograma više možete osmisliti dijetu pomoću koje ćete za 8 mjeseci skinuti višak kilograma i naprosto zadiviti ‘sve’ svojom figurom. Možete u toj svojoj akciji biti vrlo dosljedni, sistematični, disciplinirani i u konačnici ‘zabljesnuti’ u punom sjaju na taj ‘važan’ dan, ali ustvari za sebe i svoje tijelo niste napravili ništa dobro na duge staze.
A može i taj događaj (vjenčanje) postati poticaj da nešto promijenite u svom životu iz temelja, ne očekujući bogzna koje rezultate iako će oni doći po prirodi stvari … i onda na ‘važan’ dan nećete imati 20 kila manje nego recimo 10, ali tih 10 nećete vratiti do prvog Božića već je vrlo vjerojatno da ćete Novu godinu dočekati lakši za još novih 10 kg manje.

Neki HO shvaćaju na ovaj prvi način, a neki na ovaj drugi. RAZLIKA JE DRASTIČNA. Ako HO doživljavate na ovaj prvi način ‘brza dijeta’ ne samo da to nije HO nego usudila bi se reći da si radite više štete nego koristi. Naš organizam je toliko sofisticiran i slojevit da treba poštovati njegovu prirodnost i složenost.

Toliko vremena provodimo ovdje u grupi (barem ja) baveći se HO i voljela da barem ovdje bude dobro pojašnjen smisao HO.
Je li hopsanje bezazleno? NIJE. I to iz više razloga. Prvi je taj što sami smisao HO je vrlo dubok i duhovan. Drugi – Velika je promjena za naš organizam u cijelosti kad krenemo sa hopsanjem. Svašta se dešava to znate i sami iz vlastitog iskustva. Odgovornost na svakome od nas je velika i ne treba to banalizirati.

Velika količina materijala s neta nemaju nikakve veze s HO, osim što netko jednostavno zlorabi i koristi naziv tehnike za nešto što ona ustvari nije.

Često se zna desiti da se s HO krene kad su problemi došli do ‘stropa’, ako je to tako u vašem slučaju vrlo je važno da ‘probleme’ shvatimo kao poticaj da nešto treba mijenjati. Jedan od načina je i HO. Ako ste bolesni, u postojeće probleme hopsanjem postepeno unosite Svjetlo u već postojeći Mrak. To se izvodi s Ljubavlju i sa osjećajem (mjerom) za Sebe i svoje potrebe… korak po korak, ako stvarno želite dugoročne rezultate bez nuspojava. To je potpuno isto kao i sa oni 20 kilograma viška.

Ja sam u ovu grupu ‘uletila’ kao 20 i ne znam koji član. Od onda ozbiljnije hopsam. Sada je u grupi preko 2000 članova. Mnogo je novih, a mnogo je i onih koji su od HO odustali iz razno-raznih razloga. Od hopsanja se odustaje iz više razloga jedan je i taj što se sami HO ne doživljava kao duhovni proces već kao instant tehnika koja se može koristiti na najrazličitije načine… Tako ima onih koje HO zanima Ozbiljno, a i onih koji ga doživljavaju vrlo Neozbiljno i Površno.

Istinski i temeljiti rezultati dolaze jedino kao posljedica ovog prvog – Ozbiljnog pristupa. I to onda ima veze sa onim što HO stvarno jest – Duhovni put.   

– Dani Ella

Jedan od osnovnih postulata u Ho`oponoponu je preuzimanje odgovornosti.
Svakodnevno donosimo odluke i svakodnevno se suočavamo sa situacijama koje su izravno povezane s odlukama koje smo donijeli u prošlosti. Neke situacije su ugodne, a neke nisu, a mi smo skloni zaboraviti da su povezane s odlukama koje smo mi donijeli.
Preuzimanje odgovornosti označava svjesnost i suživot upravo s nuspojavama naših odluka. Ono što ponekad zaboravimo – funkcioniramo i živimo u svijetu dualizma i ravnoteže. Svaka sila ima svoju protutežu – pa tako i odgovornost.
Više odgovornosti povlači i više prava. A zamislite koliko prava povlači 100% preuzimanje odgovornosti. 
Imate pravo na sve što trebate, a posebno na slobodu. Prvenstveno na slobodu od štetnih uvjerenja koja se u svakodnevici očituju kao teški ljudi, bolest, patnja, slomljeno srce, nedostatak novaca, ljubavi ili prijatelja.

Ako ste preuzeli 100 % odgovornost za ono što Jeste, imate 100 % pravo biti slobodni. To pravo vam nitko ne može oduzeti – ono je u izravnoj povezanosti s vašom odlukom da preuzmete 100 % odgovornost.

– Petra Varsić

Kako znaš kad si u inspiraciji ili ne?

Kad su Mabel pitali kako zna je li je u INSPIRACIJI, ona je ona odgovorila da NE ZNA.

Ako je Mabel na to pitanje ovako odgovorila jasno da je moj odgovor na ovo pitanje potpuno bezznačajan, ali nešto ipak mogu napisati. 

Ako svaki dan umjereno vježbam i zdravo se hranim kako znam da radim nešto dobro za sebe? Pa ne znam, osim što neki vanjski i unutrašnji pokazatelji mi daju na znanje da se nešto dobro dešava. Tako sam npr. zdrava, imam puno energije i sl.
E pa slično je i sa HO. Ako redovito hopsamo nešto se u našem životu mijenja, to što se promijenilo desilo se kao rezultat otpuštanja Programa i prisustva Inspiracije. Inspiracija se ne može izmjeriti, u nju je teško ‘uperiti’ prst i reći: ‘evo je… tu je’ s tim više što se sama Inspiracija u našem životu može pojavljivati na različite načine: kroz osobni uvid, razne tehnike, poruke od različitih osoba, različite životne situacije i sl.

Ono što je ključno jest da ako ne primjenjujete nikakvu duhovnu tehniku teškooooo je da ste često u Inspiraciji – veća je vjerojatnost da vas ‘drmaju’ Programi.
Ako hopsate onda je Inspiracija tu – e sad u kom obliku i koliko to zbilja ne bih znala, a i osobno se uopće s tim ne zamaram.
Imam sredstvo i s njim putujem, i to je to 🙂

– Dani Ella

U stvari, i nemaju kuda otići osim na jedno mjesto.

Sve što sam ikada rekla u sebi ili na glas rekla sam opet SEBI. Čak ako i zanemarim onu poznatu ‘Nema nikoga vani’ – sve počinje i završava sa mnom. To je na neki način i dokazivo – ako sam ja ‘mjesto’ zbivanja radnje onda sve što se dešava – dešava se u Meni. Pa tako sve što je upućeno kroz Mene nekome Drugom prošlo je prvo kroz Mene – i lijepa riječ i ona manje lijepa.

Ako sam npr. Ljuta onda tu ljutnju prvo osjećam u sebi prije nego li je ‘prebacim’ na nekoga drugog – ona se u meni manifestira kao činjenično stanje koje se odražava i na fizičkom, psihičkom a i duhovnom nivou.
Na fizičkom – skoči mi krvni tlak, u tijelu se pojačano luče određeni hormoni, pada mi imunitet;
– na psihičkom – ne osjećam više mir u sebi već (ne)mir, hrpetine misli kolaju mojim umom, jedna totalna konfuzija u glavi koju prati gubitak kontrole;
– na duhovnoj razini se ljutnja manifestira kao ‘odvajanje’ – ne pripadanje cjelini.

Recimo da sam ‘opravdano’ ljuta (netko mi se potpisao na auto metalnim oštrim predmetom).
Prva reakcija je vjerojatno: šok i nevjerica, pa onda ljutnja i bijes i na kraju neizbježno prihvaćanje postojeće situacije te stanje frustracije popraćeno saniranjem štete (koja se ne odnosi samo na auto nego i na nas same – hopsanje, meditacija, vježbe disanja, lupanje u jastuk, trčanje do iznemoglosti, prejedanje, pušenje, jadanje i kukanje prijateljima, pisanje postova na fb i sl.)

Kako Smireno preuzeti odgovornost za nešto potpuno neočekivano?
Kako izgledati u takvim situacijama kao netko tko je svjestan kako stvari u svijetu funkcioniraju? Teško, zar ne?
A bogme je i totalno glupo staviti masku ‘nedodirljivosti’ pa pokazivati svijetu koliko smo moćni i kako nam ‘nitko i ništa’ ništa ne može, a u stvari iznutra se ‘raspadamo’ i pucamo po šavovima. Zanimljivo zar ne?
Ne dijele se ljudi na moćne i nemoćne – to bi bila vrlo glupa podjela. Ljudi se dijele na one kojima je jasno da ništa ne znaju i one koji misle da sve znaju.

Ako ne znam razloge zbog kojih mi se dogodio nemili događaj (npr. s autom) onda ne mogu nikoga niti optužiti jel’ tako? To ne znači da ću onda ‘napasti’ samu sebe, jer nisam baš sigurna ni na koji način bih ja sama mogla biti kriva za nemili događaj. To što negdje piše i netko mudar mi je rekao da sam sam upravo ja kriva za sve što mi se dešava mi ustvari ne znači Ništa – baš Ništa! To je kao i s Oprostom – reći nekome ‘Opraštam ti’ ne znači ništa.

Pa što onda? Odgovornost nije u stvari ‘teret’ s kojim putujemo kroz život – on je Činjenica da se Život dešava baš Meni.
Bez obzira čemu svjedočim u svom životu Ja sam ta kojoj se to dešava (to nisam Ja, ali se Meni dešava) i ukoliko želim mijenjati ‘okruženje’ oko sebe potrebno je uočiti neke poveznice između Mene i onoga Što mi se dešava.
U izmišljenom slučaju s ogrebanim autom ja sam mogla biti: jako ljuta (toliko da završim na hitnoj ili recimo da se idem s nekim fizički obračunavati), mogla sam biti srednje ljuta (tek toliko da mi je čitav dan upropašten) i recimo malo ljuta (nakon par minuta Mir bi se vratio i brige više ne bi bilo).
Moja reakcija na pojedine događaje je ustvari odličan pokazatelj svega onoga što se dešava unutar Mene.
Kad hopsam jedno vrijeme i desi mi se nešto što mi se ne sviđa moja reakcija na taj događaj će u stvari biti jasan pokazatelj mog temeljnog ‘Mira’.
Sve ono što nam se dešava u Životu je ustvari ovdje samo zato da bi smo bili svjesni što još ‘trebamo’ otpustiti.

‘Hopsam pola godine i jučer sam završila na hitnoj! Kako to?’
Pa lijepo, kad krenemo hopsati život se ne zaustavlja, on se i dalje dešava u svoj svojoj punini i raskoši svega i svačega, ali – ako konstantno ‘ulažemo’ u Sebe naš doživljaj i reakcije Svijeta će mijenjati, jer Ja sam ta koja nešto doživljava, percipira i reagira i nemoguće je da se Život dešava nekomu drugomu osim Meni.

Svaki izgovoreni Volim te ili Hvala idu Meni (pustimo sad na što se sve dijelimo po HO terminologiji) – svaki Volim te ili Hvala ‘miješa’ se s već postojećim ‘sadržajem’ unutar nas samih. U trenutku kad Programi ustupe mjesto Inspiraciji Sve se mijenja – iako je to možda najmanje bitno u tom trenutku jer već sama Inspiracija je dostatna promjena općeg stanja – čije onda posljedice i ne mogu biti drugačije nego Savršene.   

– Dani Ella