Category Archives: Blog

Malo ljudi doista zna…

Posted by Admin in Vaš blog

Malo ljudi doista zna kako voljeti sebe. Kad bi to svi činili tada ne bismo nosili strahove, tuge, ljutnje, predrasude i ostalo smeće u sebi. Ne bismo bili gladni ljubavi i ne bismo ovisili o tome voli li nas itko osim Boga.

No, voljeti sebe ne znamo i zato od drugih ljudi očekujemo da nas vole kako mi mislimo da nam treba.
Ne voljeti sebe znači staviti se uvijek u službu potreba drugih ljudi. Mislima i srcem biti stalno na raspolaganju i ispunjavanju njihovih potreba kad god, ali s uvjetima i očekivanjima kako od njih treba dobiti uzvrat. To znači biti slugom čovjekovoj domeni ljubavi koju bih blago nazvala siromašnom ljubavi.

Kada voliš sebe bezuvjetno, ništa se za te druge ljude ne mijenja…još uvijek želiš ispuniti njihove potrebe, ali ovog puta bezuvjetno i s razlikom što znaš da ti je potreban isti tretman od samog sebe… jer od Boga taj tretman već imaš….

Voli vas

Anita Barišić

Poziv ženama – izaberite voljeti same sebe

Posted by Admin in Blog Mabel Katz

Mi žene smo naučene živjeti na način da obožavamo i iznimno pazimo na vanjski svijet, koncentrirajući se više na fizičke aspekte i izgled, fokusirajući se uvijek na ono izvana. Radeći to, pokušavamo dobiti odobravanje od strane muškaraca, te tako gubimo identitet i postajemo o njima ovisni. Kada naši životi ovise o muškarcima, prestajemo raditi ono što je dobro za nas, što nam donosi zadovoljstvo – i postajemo jako nesretne.

Kada ne razvijamo naš unutarnji identitet, kada se ne osjećamo dobro unutar sebe, pretvaramo se u erotske objekte. Vidimo muškarca kao plijen kojeg moramo privući i, s tom svrhom u mislima, gubimo dragocjeno vrijeme i energiju koju bi mogli uložiti u upoznavanje same sebe.

Žene su obdarene snagom kreativnosti. Sposobne smo dati život i prijeći brojne prepreke kako bi to napravile. Ta unutarnja snaga koju posjedujemo i koristimo da bi rodile dijete je ista ona snaga koju možemo iskoristiti da bi razvile sebe kao individuu. Kada počnemo razmišljati same, tražeći odgovore unutar sebe i prestanemo djelovati prema tuđim mišljenjima, naći ćemo snagu i mudrost koju naš spol posjeduje..

Puno puta nam naša emocionalna veza s okolinom ne dozvoljava vidjeti cjelovitu sliku, tako da događaje percipiramo kao probleme umjesto da shvatimo da su oni zapravo prilika za razvoj i rast.
Kako bi se suočile s izazovima koje neizbježno dolaze u životu, moramo se prestati koncentrirati na ono vanjsko i umjesto toga razviti našu unutarnju snagu koristeći jedinstvene, kreativne i osobne kriterije.

Naša stvarna snaga počiva u našoj mogućnosti da volimo i prihvatimo sebe onakvima kakve zapravo jesmo, možemo naći odgovore koje tražimo, kao i rješenja svih problema. Možemo naći istinsku sreću.
Kako bi dosegle puni potencijal važno se probuditi i osloboditi se društvenih ograničenja koja nas obvezuju na proširenje vrste i žrtvovanje naše dobrobiti kako bi se brinuli za djecu.

Toliko dugo ponavljamo ovo krivo vjerovanje da nam se sada zaista čini istinito. Došlo je vrijeme da shvatimo da ta žrtva ne funkcionira zato što ni drugi oko nas ne mogu biti sretni ako mi činimo stvari koje nas unesrećuju.
U biti, žena koja ne voli samu sebe i koja se ne brine za sebe ne može istinski voljeti druge, ni brinuti se za njih zato što je prazna i nema što dati. Jedini način da nešto damo bezuvjetno, s ljubavlju, jest ako smo zadovoljne same sobom.

Ne možemo se nastaviti brinuti za svoj izgled kako bi uhvatile muškarca s kojim ćemo imati djecu. Ograničavanje našeg postojanja u ove svrhe pretvara nas u robove i čini nas jako nesretnima. Možemo biti kraljice, ali mi biramo biti ovisne o nekomu. Ne možemo nikoga drugoga kriviti što smo nesretne, mi smo odabrale vjerovati da je to naša uloga u društvu i da ”moramo” uhvatiti čovjeka i imati djecu kako bi imale svoje mjesto pod suncem.

U biti, izgled je prolazan. On ne zadovoljava dušu. Dajući mu toliku važnost, živimo u sjeni svijeta koji se nalazi oko nas, ograničene i pune gorčine. Naša ljepota može biti zapanjujuća, ali ako nismo jake i lijepe iznutra, nikada nećemo biti sretne i zadovoljne. Tražeći našu pravu vrijednost na krivom mjestu, postaje nemoguće da ispunimo pravu svrhu života.
Jednom zauvijek moramo shvatiti da štetu koju činimo ne činimo samo same sebi, već i našoj djeci i cijelom svijetu. Kada idemo dalje s pasivnim stavom i društvenim pritiscima fokusiranja na fizičko, uništavamo puno više nego što mislimo.

Ne govorim o oslobođenju koje vodi snažnim natjecanjima s muškarcima, koje smo si pogreškom nametnule i stvorile boli pri istima Govorim o unutarnjem razvoju i vrednovanju koje će nam pomoći da prihvatimo i poštujemo muškarce u našem životu jer, ako smo naučile cijeniti same sebe, naučit ćemo i cijeniti vrijednost muškaraca umjesto da se natječemo s njima.
Moramo se međusobno podupirati jer nas ljudi cijene i tretiraju, točno onako koliko mi cijenimo njih.

Naša uloga u ovo vrijeme velikih promjena je iznimno važna. Mi možemo biti početak promjena. Muškarci su tu da nas nadopunjuju i podupiru. Beskorisno je gledati ih kao neprijatelje ili ih stavljati na pijedestal. Svi smo jednako vrijedni, svatko sa posebnim talentima, kvalitetama i izazovima.

Svijet će se promijeniti kad se mi promijenimo, zato jer žene odgajaju sretnu djecu, a sretna djeca mogu stvoriti bolji svijet.
Sve ovisi o nama!!!

– Prijevod: Magdalena Pulić

* Dopuštenjem autorice preuzeto s http://www.hooponoponoway.net/

Hrabrost

Posted by Admin in Vaš blog

Hrabrost je napraviti nešto usprkos strahu kojeg osjećamo. A straha ne bismo trebali imati. Ne pričam o strahu nagonskom kad smo u neposrednoj opasnosti jer taj je strah zdrav. Pričam o onom sekundarnom strahu kada nam sjećanje na neki događaj ostaje kao oblik ponašanja/postojanja…..pa se znojimo na slike zmija ili kalkuliramo s novim poznanstvima tražeći simptome ponašanja u toj novoj osobi, koje ima netko tko nas je prije povrijedio.

Kažem, strahova takvih ne bismo trebali/smjeli imati.

Svi strahovi imaju svoj korjen. Prikriveni su strah od umiranja. U trenutku kad osvjestimo to, borba je lakša. No strategija borbe se ne odnosi direktno na borbu protiv straha od smrti nego je strateški ispravno – postići prepuštanje uzda nad svojim životom, Bogu/Ljubavi!
Iz toga proizlazi zaključak kako je jedina hrabrost koja nam treba: hrabrost za vjerovanje u Boga, u Ljubav!
Kad to postignemo tada je lakoća biti sve sto jesi i lakoća je prihvaćati sve sto jest…Imajte hrabrosti vjerovati kako Bog za vas ima aranžman življenja koji vam najbolje pristaje. Imajte se hrabrosti sasvim, bez želja, prepustiti! Usudite se barem neko vrijeme i promatrajte što će se dešavati.

Volim vas.

– Anita Barišić

Svemir u meni

Posted by Admin in Vaš blog

Kad sam se prvi put vozila u avionu, prvo što mi je palo na pamet kad smo se vinuli u visinu: pa mi smo tako mali… iz aviona se niti ne vidimo.. .pa kako ja ovako sićušna u okvirima svemira išta mogu napraviti… (sjetila sam se mnoštva mrava na jednom kvadratnom metru… i zamislila jednog mrava kako pomišlja: ja ću promjeniti svijet… 🙂 )…

Naravno iz te pozicije razmišljanja to je nemoguće 🙂 …Iz pozicije malog JA…

Pa u čemu je onda štos… Ali nisam ja u svijetu, svijet je u MENI… Bez mog malog JA nema ni tog beskrajnog svemira… pa kako onda mogu biti mala i beznačajna – CIJELI SVEMIR JE U MENI… Kad ponavljam VOLIM TE i HVALA to onda ne govorim svom malom JA.. .nego CIJELOM SVEMIRU ♥ ♥ ♥…

– Daniela Pal Bučan

Ajmo si razjasniti neke stvari :)…

Posted by Admin in Vaš blog

Ajmo si razjasniti neke stvari :)…

Mi smo kreatori svog života…sve ono što nam se događa (svjesno ili ne) naša je odgovornost…E sad, kako imamo slobodnu volju mi imamo mogućnost stalno iznova stvarati svoj vlastiti svijet…Kad želimo nešto što nemamo pokušavamo na sve moguće načine doći do predmeta naše želje… pa vizualiziramo, pa afirmiramo, pa molimo… koristimo snagu uma… Neke želje nam se ispune, a neke ne… Zašto je to tako? Zato što je cjeli ovaj svemir utemeljen u Ljubavi i ne podržava ništa drugo osim Ljubavi… i zato što je za sve potrebno vrijeme… Kad pokušavamo kontrolirati vlastiti život mi u stvari sebi pokušavamo dokazati da imamo tu moć i snagu… i u tome pronalazimo vlastiti smisao postojanja… To je težak put…
Ho’oponopono funkcionira drugačije… mi postajemo sredstvo… kroz koje se Božansko manifestira… i mi postajemo kanal… kroz koji se Ljubav očituje… Ima li ljepšeg ispunjenja od ovoga?… Mislim da nema… jer uključuje sve što vrijedi i do čega nam je istinski stalo…♥

– Daniela Pal Bučan

Ego voli dramu

Posted by Admin in Vaš blog

Ego voli dramu… voli da pati, tuguje, jauče,… pa onda sam sebe spašava: vježbama disanja, meditaciom, čišćenjem… Egu se ne sviđa kad se ništa ne dešava… kad je mir i tišina, jer njega tamo nema… Egu se sviđa ho’oponppono jer mu daje moć… treba samo ponavljati 2 izjave… to je lako, ali dosadno… kako ću uživati u onome što mi se dešava ako stalno moram ponavljati jedno te isto… ho’oponopono kaže ponavljaj i dalje… e, sad je ego u panici – osjeća se ugroženim i misli: a ja? – gdje sam tu ja?… Ego je kao razmaženo derište… kad smo toga svjesni lakše nam je živjeti s njim… Razmaženom derištu nećete dozvoliti da radi što hoće, naučit ćemo ga ho’oponopono i reći mu da ponavlja i da nema druge… Najveće psihičke probleme imaju ljudi kojima u djetinjstvu nisu bile postavljene granice… oni nemaju osjećaj slobode nego su duboko isfrusrirani i izgubljeni. Ego je sredstvo i to mu je namjena…pa ga tako trebamo i koristiti…♥

– Daniela Pal Bučan

Zašto mi se ovo događa?

Posted by Admin in Blog Ho'oponopono Tehnika

Koliko puta smo se zapitali: ”Zašto se ovo događa meni?”

Zar se loše stvari smiju događati dobrima?
Zar ne kažu svi – budi dobar, i ono sto šalješ, to će ti se i vratiti? Budi pun pozitivnih misli, lijepih riječi i dobrih djela, i u tvoj život će ući obilje i blagostanje?
Otkud onda sve ovo loše baš meni?
Dragi moji, život nije bajka. Da je tako – dobre stvari dobrima, loše stvari lošima – sve bi bilo jednostavnije. No najčešće, stvarnost nije ni izbliza takva.
Pa stvarno – zašto??
Prvo moramo znati da – ne znamo ništa.
Ovo malo što “znamo” ograničeno je na znanja i iskustva materijalnog svijeta kojeg shvaćamo kao realnost. Mi ne znamo širu sliku, ne znamo zašto se stvari događaju, a jako bismo ih željeli kontrolirati. Je li moguće kontrolirati nešto što ne znaš kako funkcionira? Možeš li kontrolirati automobil ako ne znaš kako funkcionira, kako se vozi? Ne.
İmamo pet čula, oni su naši donositelji informacija. lmamo i naš intelekt, koji te informacije obrađuje. Mislite da ih obrađuje objektivno? Ne. Opet ih obrađuje na osnovu već postojećih informacija (iskustava, sjećanja), i tako donosi zaključke. Drugim riječima, o “objektivnost”, “znanju”, i superiornosti našeg uma nema niti govora.
To je kao kada gledate mapu nekog područja – prepoznajete reljef, vidite ceste, plave linije označavaju neku vodu, jasne su vam strane svijeta, tu je i mjerilo…ali je li mapa teritorij? Čujete li zvukove? Vidite li bogatstvo flore i faune, uvlači li vam se miris mahovine u  nosnice? Vidite sunce kroz krošnje, i osjećate koru drveta pod rukom? Grizu vas bube i čujete šuškanje u travi?
Ne. Mapa je – mapa. Mapa nije teritorij.
Zato odbacimo igru ega koji nam kaže – JA znam kako kontrolirati – dovoljno je biti pozitivan, i privući ćemo dobre stvari u svoj život. Aha.
Prvo što je potrebno je zahvaliti egu i zamoliti ga da malo ušuti – do sada od njega baš i nije bilo neke koristi, je li tako?
A onda treba uzeti veliku metlu, i uhvatiti se čišćenja. Najprije najgori posao.  Čistiti  obrasce, navike, sjećanja, predrasude, informacije, očekivanja…. Čistiti, čistiti, čistiti….
Mislite li da to ide preko noći? Da će biti očišćeno u koji tjedan, eventualno mjesec?
Neće.
Da je očišćeno znat ćete onda kada vam prođe dan a da nikoga i ništa niste prosuđivali – čak niti okus lubenice koju ste jeli, ili odluku svog djeteta da istetovira ime djevojke na leđima. Ni objavu šefa da smanjuje plaću, ili mrlju od kave na novoj košulji.
Dok to ne budete mogli, trebat ćete čistiti. Možda zvuči  nemotvirajuće, možda zvuči čak nemoguće. Ali kada počnete čistiti, kad se u vama počne stvarati prazan, čist prostor, bit ćete nagrađeni. Toliko da nećete moći vjerovati.
Ali vaša najveća nagrada će biti – mir. Mir iznad svakog poimanja.
– Karmen Jerković

Plava Solarna Voda – Blue Solar Water

Posted by Admin in Blog Ho'oponopono Tehnika

U Ho’oponoponu, jedan od nezaobilaznih alata je Plava Solarna Voda.

Plava Solarna Voda je laka za napraviti, ukusna za piti, i vrlo moćna kao alat za čišćenje.

Sve što vam treba je staklenka (boca, čaša, vaza…) plave boje – nije važna niti nijansa plave – jednako su djelotvorne i one najsvjetlije, kao i one tamno modre; niti zapremnina – sasvim dobro može poslužiti i boca dječjeg soka.

Ono što je važno je da bocu punimo običnom vodom iz slavine, i da čep ne smije biti metalan. Može biti pluten, staklen, čak i plastičan, jedino ne metalan. Čep služi samo kao zaštita od prašine ili insekata koji jako vole ovu vodu.

Bocu s vodom ćete držati na suncu između 15 minuta i sat vremena. Ako je držite duže, okus će  joj postati slatkastiji. Ukoliko nemate mogućnosti izložiti bocu suncu, bocu stavite ispod žarulje sa žarnom niti.

ALTERNATIVA-INFORMACIJE---HOOPONOPONO (2)

Pijte ove vode što više možete, vrlo je ukusna i pitka. Nekako, naš je organizam prepoznaje, pa čak i oni ljudi koji kažu da inače malo piju, bez problema popiju po nekoliko litara. Pogotovo u vremenima kada nešto intenzivno čistite, preporuča se pijenje Plave Vode.

Ako nemate više boca na raspolaganju, dovoljna je jedna, jer samo jedna kap ove vode pomiješana s običnom, daje joj sva svojstva Plave.

Osim za piće, koristite ovu vodu za kuhanje (dovoljna je jedna kap!), zalijevanje cvijeća, ljubimce, dodajte je u pericu rublja i suđa, vodu za pranje automobila, podova i stakala, stavite u raspršivač i osvježite prostorije, dodajte u kupku…

Jednom kad ste napravili Plavu Solarnu Vodu, možete je preliti u bilo koju drugu posudu, plastičnu staklenu… svejedno. Možete je držati u frižideru ili na dnevnoj temperaturi.

Ukoliko ste na putu, negdje gdje nikako ne možete napraviti svoju Plavu Solarnu Vodu, koristite je mentalno. Zapamtite da je mentalna upotreba ove vode svrsishodna isključivo kad objektivno ne možete do Plave Solarne Vode, inače ne djeluje.

Plave boce kod nas se mogu naći u trgovinama staklom, poklon i kineskim dućanima, ali i u kafićima (sok od 2,5 dcl), kao ambalaža prošeka Blu Prosecco (u boljim kafićima i većini trgovina) te kao ambalaža Kauflandovog ”šampanjca”.

Uživajte!

Veliko čišćenje

Posted by Admin in Blog Ho'oponopono Tehnika

Ho’oponopono je jednostavan. Ho’oponopono djeluje.
Ovo dvoje naizgled i ne ide baš zajedno. Za naše komplicirane situacije i probleme trebalo bi i komplicirano rješenje, zar ne?
 
A opet, s druge strane… Bog (Svemir, Priroda, Ljubav, Viša inteligencija) ne treba nikakve zavrzlame, filozofije, komplikacije da bi riješio ono što želi. Tek bljesak svemoći i – gotovo.
Ništa za Svemogućeg nije nemoguće.
Jedino što od nas mora dobiti je dopuštenje. lmamo slobodnu volju, i ako pasivno sjedimo, ne poduzimajući baš ništa (bilo mislima, riječima ili djelima), ni On se neće uplitati… Problemi se neće rješavati, samo će se gomilati, a mi ćemo biti sve bespomoćniji i nesretniji.
 
O djelovanju Ho’oponopona smo već pisali, ali donosimo još jedno iskustvo, ovaj put ”naše” osobe, odavde, ne nekoga tko živi tisućama kilometara daleko:
”Evo jednog mog čuda. Razmišljala sam prije neki dan kako se stvari ho’oponoponom rješavaju zaista bez napora… U to sam se uvjerila stvarno puno puta u ovih 7 mjeseci hopsanja. Svejedno, mislila sam, neka materijalna “čuda” bi kod mene išla malo teže. Recimo – automobil. Da Bog hoće meni dati automobil, ne bi mogao (oprosti, oprosti, oprosti!), jer: da mi ”uleti” nekakav posao, veća svota novaca – auto ne bih kupila. Da dobijem oooooogromnu svotu novaca na lotu – to ne mogu jer ne igram. Ne ispunjavam niti nagradne igre, i zapravo – nema mogućnosti da mi auto ”padne s neba”. Nikakve.
Nije prošlo par dana, zove me mama, kaže – njezin stric neće više voziti (zdravstveni razlozi), pa su on i žena odlučili auto POKLONITI meni!!! Vectru nekoliko godina staru, prekasnu, održavanu. Imaju svoju djecu, odrasle unuke, i gomilu nas malo dalje rodbine, ali eto, oni bi ga dali meni.
Kako ja nisam dobar vozač i ne želim voziti, a auto mi objektivno ne treba, ovo sam shvatila kao Božju pokaznu vježbu. Nikad ne sumnjati. Njemu je sve moguće. I čistiti, čistiti, čistiti :.)))”
 
Pa što nam je onda potrebno za Ho’oponopono?
 
1. Preuzimanje 100% odgovornosti za sve što se događa nama i oko nas. Odgovornosti, ne krivice. Da nismo odgovorni, da sve to što se događa nije u nama, mi to ne bismo niti mogli ispraviti. Dakle, shvatimo i prihvatimo svoju odgovornost i moć koja s tim ide.
 
2. Prihvatimo se ”čišćenja”. Kao što bismo morali odvojiti vrijeme za čišćenje prenatrpanog podruma, i ovo čišćenje zahtjeva vrijeme. Srećom, ne neko izdvojeno vrijeme, samo vrijeme u našem umu. Umjesto besmislica koje su se do sada vrtjele u umu, zamijenit ćemo ih riječima Hvala i/ili Volim te. Samo to. Što češće. Stalno.
 
3. Nemajmo očekivanja. Naravno da mi najbolje znamo kako bi se naše ”situacije” trebale riješiti, i naravno da bi to trebalo biti ”sada” ili još bolje ”jučer”, ali prihvatit ćemo da to ne ide tako. Svari se rješavaju, uvijek, ali u Božje vrijeme i na Božji način. Dakle – strpljenja. Stvarali smo svoje probleme godinama, desetljećima smo gomilali ”smeće”, sad će za neke stvari trebati vrijeme, i naša posvećenost.
 
4. Nešto će se riješiti u vrlo kratkom vremenu. Ne bahatimo se pripisujući rezultate sebi. Ne podcjenjujmo pripisujući ih slučajnosti. Zahvalimo Bogu (Svemiru, Prirodi, Ljubavi, Višoj inteligenciji) na blagoslovu, i još se zdušnije bacimo na čišćenje. 
 
5. Čistimo već neko vrijeme i ne događa se ništa? Nikakvo čudo na vidiku? Napravili smo svoju listu želja i kao nekada Djedu Božićnjaku, sad smo je isporučili Bogu? Muči nas ljubav i malo financije? Pa ako nam se to nije riješilo kako smo mi zamislili, mislimo da Ho’oponopono ne funkcionira? İli možda Bog rješava ono što On zna da je hitnije, potrebnije, najbolje za nas? Ako nam se ”ne događa ništa”, zahvalimo Bogu na blagoslovu i još se zdušnije bacimo na čišćenje.
 
A ako ste od onih koji ne vjeruju, i to je u redu. Provjerite. Da bi Ho’oponopono djelovao ne trebate vjerovati. Bog nema miljenike, i ne pomaže samo onima koji vjeruju. Pomaže svima koji mu daju dopuštenje jednostavnim riječima Hvala i Volim te. Pa i ako se čitavo vaše biće opire pomisli da bi ovo moglo funkcionirati, ako se vaša lijeva polutka zgraža nad pomisli da uopće postoji univerzalno rješenje problema, a vi svejedno probajte. Među nama – što loše može biti od jednostavnog ponavljanja Hvala i Volim te?
– Karmen Jerković