Category Archives: lskustva

Iskustvo godine dana hopsanja

Posted by Admin in lskustva

sPoštovanje svima,

Već duže vreme želim sa Vama svima da podelim svoje iskustvo od kada sam počeo da ho’opsam!!!
A ono što me je u tome do sada sprečavalo jeste neverovatna brzina kojom se stvari događaju u mom životu od tada. Tako ne stižem ni najosnovnije da uradim, zapišem, upamtim a već se izdogađalo mnogo novih stvari, situacija, svega…
A napokon sam na godišnjem odmoru, pa sada, neko bi rekao, imam vremena na pretek da sve sumiram i napišem Vam. Međutim, rekoh, ho’opsam li ho’opsam i sve se odvija neverovatnom brzinom i mnogo novih događaja prestiže moju brzinu u pamćenju i pisanju…
Pokušaću redom ali ne zamerite ako mi i to ne bude uspelo…
Pre otprilike godinu dana sam pročitao Nulte granice i odmah me je zainteresovala tehnika. Počeo sam i oduševio se zato što moj, inače veoma jak i zauzet mozak koji nikada nije bio miran niti me je ostavljao na miru, nije mogao da “shvati šta ga je snašlo”.
Utihnuo je, naravno, u početku na deliće sekundi, a sada se umiri i na 10 tak sekundi odjednom. Za mene je to veeeeeeeeliki uspeh…
Elem,  počeo sam besomučno da tražim sve klipove, seminare itd, koje sam mogao da nađem, a da napomenem da moj posao nikako ne dozvoljava provođenje mnogo vremena ispred računara kod kuće…a ni moj životni stav nije u saglasju sa buljenjem u računar…
Za mene je priroda i početak i kraj svega, sve što mi je potrebno i sve što želim.
Od kada sam počeo intenzivno da ho’opsam, primetio sam odmah na početku a to sam negde ovde i otkomentarisao, kako mi se sve nešto stužilo a nemam neki razlog za to.
Rekli su mi da je to kod većine slučaj jer krene čišćenje a mi ni ne znamo šta se čisti i tako osećaj može biti bezrazložne tuge, sete ili slično tome…
E, pa bilo je tako neko vreme, a to nisam ispočetka ni primetio. Počelo je više novca da pristiže u kuću iako sam i dalje radio isti posao na isti način, bar sam ja tako mislio. Sada znam da nije tako ali u tom trenutku sve mi je izgledalo isto…
Sada sam svestan da radim mnogo manje a više novca zarađujem, a ho’opsam li ho’opsam. U međuvremenu, sve što sam želeo da uradim u nekoj dalekoj budućnosti, počelo je da se otvara brzinom svetlosti, sada… Počeo sam i blog da pišem na temu ostvarenja svog sna, a da bih na taj način prikupio sličnomišljenike u neko dogledno vreme…
To je bila ideja za “u dogledno vreme”, a u praksi za nepunih mesec dana nas ima 30 tak i broj i dalje raste…
Ako ni to nije dovoljno, napomenuću još jedan detalj…
Već jako dugo (što će reći ceo svoj 42 godišnji život) sam imao ne komunikaciju sa roditeljma, specijalno sa ocem, ali pogotovo poslednjih 8 godina koliko se nismo ni videli jer oni nisu želeli komunikaciju sa mnom a ja nisam hteo preko njihove volje da ih uznemiravam.
I tako sve vreme osećajući da nisam oprostio roditeljima a specijalno ocu to što su me ostavili na cedilu, počeo sam da čistim, na prvom mestu svoj odnos sa ocem…
On je već odavno, unazad najmanje 7 godina, počeo da se razboljeva od nekoliko smrtonosnih bolesti, u nameri da se ubije, ali nije mu se to ostvarivalo…
Čekao sam ja sve vreme da se oglasi, da me pozove da se vidimo, svi su mi govorii da ne treba da čekam, da je star i bolestan, da će mi jednom biti žao i kasno kada ga ne bude, a ja samo ho’opsam li ho’opsam…
I trudio sam se jako da sve to vreme koliko sa njima ne komuniciram, ne učinim bilo šta zbog čega bih se jednog dana mogao kajati, da li zbog toga što sam učinio, rekao ili zbog toga što nisam učinio ili rekao…
Da ne davim, dogodilo se tako da je moj otac preminuo 11.7.2014. a da sam ja prethodno 24 časa ranije rekao naglas sebi: “Dobro tata, opraštam ti i puštam te da odeš”,
A onda sam svu noć slušao dozivanje, i ujutru prilikom mog disanja (7*4 do 7) osetio sam da je moj otac otišao na bolje mesto, pogledao na sat i zapamtio koje je vreme. Naravno da je to bio tačan trenutak njegove smrti…
Ono što je meni važno jeste da sam miran i siguran u to da sam se sa njim oprostio iako ne uživo, ali razumećete šta želim da kažem…
Da mi je neko rekao pre samo godinu dana kako ću reagovati kada se sve ovo bude neizostavno dešavalo, nikada ne bih mogao da kažem na koji ću način doživeti i preživeti ove trenutke.
Sada intenzivno čistim s majkom, i bratom… pa videćemo kako će se to odvijati. Ne razmišljam, samo čistim, ho’opsam li ho’opsam, pijem plavu solarnu vodu, menjam vodu u čaši svako jutro i veče za čišćenje.  A zamislite kako će tek to ići nakon seminara s Mabel koji željno iščekujem, mog povezivanja sa svojim unutrašnjim detetom, i ostalih alata za koje još uvek ne znam ili ne znam kako da ih pravilno primenjujem.
Pozdravi i svako dobro i HVALA, HVALA, HVALA!!!
– Danilo Ilić

Stanje savršenstva

Posted by Admin in lskustva

sNe znam što mi bi, ali odlučila sam pred vama odškrinuti najintimniji dio svoje duše… Nadam se da ćete razumjeti!
Kada se sve razgrne, moj život je uvijek pogonila neka čežnja… Duboka čežnja za nekim savršenim svijetom. Svijetom u kojem je sve lagano, sve na neki način čisto i savršeno. Lijepo i skladno, jednostavno, jasno, svijetlo, lagano…

Bez obzira na probleme i “životne borbe”, uspone i padove ili uspjehe, uvijek sam osjećala da je to samo neka igra, a da pravo stanje stvari promiče mojoj pažnji ili svijesti… Čak sam si zadavala neke velike ciljeve, materijalne ili opipljive koje će drugi primijetiti, povremeno vjerujući kako će nakon njihovog ostvarenja nastupiti ta velika jasnoća i čistoća. Ali naravno NIJE! Nikada! I naravno, nakon toga sam bila tužna, depresivna, nezadovoljna ili frustrirana…

 I onda me našao Ho’oponopono! I onda sam nakon početnog “kopanja kanala”, povezivanja s Unutrašnjim djetetom i automatiziranja čišćenja počela doživljavati neka sjajna stanja. Bilo je dugih trenutaka, po nekoliko dana ili čak tjedana, kada sam jednostavno plutala u nekom savršenstvu, ali nakon toga i nekih baš jako teških programa… I prije nekoliko dana doživim jedno sjajno energetsko čudo! U jednom druženju jasno osjetim kako se stvari rješavaju na energetskom nivou, kako me obuzima radost, ljubav, mir, sreća od koje titra svaka stanica tijela i vidim osmijeh na svim licima koja su bila oko mene… Naravno, čistila sam, a ono što ja nisam mogla reći verbalno, rekli su drugi… Nešto se složilo na savršen način, oslobodili su se programi koji su osim moje svijesti promijenili i svijest nekoliko osoba… Bila sam toliko “čista” i u Nuli (valjda je to to!) da nisam mogla ništa pričati, samo sam se smiješila……. Oko glave!

I sinoć prije spavanja shvatim! TO JE TO stanje savršenstva za kojim sam toliko tragala! Moja čežnja je zadovoljena! Moja potraga nije bila potraga za nekim apstraktnim i nemogućim stanjem, to nije bila idealizacija života i sanjanje snova koji se ne mogu ispuniti… TO JE TO stanje svijesti koje nam je sasvim prirodno… Kada razgrnemo programe i napravimo mjesta za Ljubav…
Čežnja je nestala… Svijet je savršeno, prekrasno, svijetlo, jasno, jednostavno i lagano mjesto…

 

– Vesna Cirak Čubrić

Hopsanje pomaže

Posted by Admin in lskustva

sPonukana razmišljanjima te nekim zanimljivim događajima imam potrebu s vama podjeliti ovo…


Vrlo sam kratko sa vama u grupi ali mogu potvrditi da mi se upravo u tom kratkom periodu jako puno situacija iskristaliziralo i raščistilo. I jednostavno, bez obzira na to kakvu informaciju dobila o određenoj situaciji koja me muči, ostajem smirena i prisebna♥

Recimo jedna od situacija je da sam saznala neke informacije o osobi koja mi je vrlo draga, i one imaju i direktan utjecaj na mene. Ali sam ostala smirena i samo pomislila “O.K. Polako, to što sad znas tu informaciju je alat koji će ti pomoći da lakše shvatiš neke postupke te osobe”… u momentu kad ce biti potrebno raspraviti o njima… Rekla sam sama sebi da prepuštam stvari u ruke onome koji zna je li je taj odnos za mene dobar ili ne, i da me dovede tamo gdje mi je mjesto…

Zatim imala sam slučaj na poslu, nešto nije bilo kako treba i radilo se o nečem nimalo ugodnom… ali nekako sam imala osjećaj da će se stvari riješiti… i zaista se u ponedjeljak ujutro stvar raščistila na najbolji mogući način…

Zato mogu sa sigurnošću reći da hopsanje pomaže… u nevjerojatno kratkom vremenu meni su se raščistile neke stvari.
A ovo na slici je moja energetska staza do posla i zaista je vrlo učinkvita jer mi pomaže da cijelim putem hopsam, a da i ne razmišljam o hopsanju…

– Tajana Vidojević

 

 

—————————————————————–

 

Međuljudski odnosi

Posted by Admin in lskustva

good timeČesto se setim, razmišljam. Ho je fenomenalan. Za godinu dana hopsanja, mnogo toga sam dobila, a dosta toga i izgubila. Mogla bih da nabrajam satima, ali najviše sam fascinirana brzinom protoka ljudi kroz moj život. Pa to je bila totalno prirodna selekcija. Iz ove perspektive, sada gledajući na to, pa meni bi zaista trebalo stotinak godina da raščistim i raščlanim sve te međuljudske odnose. Dosta njih je bilo deo mog života (dugi niz godina). Neki su ostali, a neki Hvala… otišli. Pre nego sam počela hopsati, za pojedine “te”, bila sam spremna u vatru i u vodu. Ali gle čuda, uz svakodnevno hopsanje (hvala ti,volim te..) i ostale alate (solarna voda, voda za čiščenje..) i ponešto što je dolazilo iz moje lične inspiracije, ti ljudi su neprimetno izašli iz mog života. E baš njima, želim svu sreću ovog sveta, jer mi je mnogo lepo bez njih. Hvalaaaa 🙂

– Jana Pavlović Vračar

Pomoć pri prakticiranju Ho’oponopona – pogled iz jednog iskustva

Posted by Admin in lskustva

hvalaSvjesni um je “kratka vijeka”, njegova velika mana je zaborav! Ho’oponopono je praksa svjesnog uma, gdje se u svakodnevnoj pozornosti stvara vjetar koji onda puše u nesvjesni um. Stoga se moramo boriti protiv zaborava, jer je to glavni neprijatelj ove prakse. Međutim, strah je izvrstan podsjetnik! Kada smo u frci, onda nije problem sjetiti se hopsati. Problem je kada je sve u redu, kada je mir i spokoj, dok ležimo na plaži . Ali mi nećemo sad stalno inducirati strah da bi hopsali, to baš i ne možemo učiniti . Biti ćemo, stoga marljivi i služiti se trikovima; svim mogućim sredstvima programirati ćemo svjesni um da se sjeti.

Kod prakse lucidnog sanjanja, jedan od savjeta je vježbati tzv. “reality check”, u kome provjeravamo “valjanost” stvarnosti. To radimo tako da zastanemo i upitamo se: “Je li ovo san? Je li ja sanjam?”. Na ovaj način zaustavljamo svijet, odnosno, njegovu interpretaciju svjesnog uma. Mi dajemo umu novu naredbu sumnje, potkopavamo njegovu uvjerenost u sigurnost svega što ga okružuje. Na sličan način možemo programirati i praksu hopsanja. Kada kažemo “Volim te ili Hvala ti”, mi na neki način resetiramo našu uvjerenost da je sve kako izgleda na prvu. Kao da je svijet načinjen od čačkalica, pa mi onda izvadimo jednu odozdo! Malo po malo, urušiti će se ovaj san i dati nam priliku da uvidimo da svijet nije stvoren, već ga mi stvaramo iz sekunde u sekundu. Problem je što su njegovi temelji izliveni u programima, podacima, pa ga na tim temeljima gradimo i percipiramo. Ho’oponopono se bavi upravo tim temeljima i u konačnici, čini nas slobodnim graditi vlastiti univerzum iz Ljubavi i povjerenja.

Nekoliko sam puta opisivao kako sam/se nosio sa zaboravom, pa ću ponoviti

-Koristio sam vanjske instrumente koji su me podsjećali na hopsanje, sve što mi je dostupno i pri ruci. Recimo, postavio sam ponavljajući alarm u mobitelu, da mi svakih 10tak minuta, jednom tiho zavibrira. Ovo je bilo od velike koristi, jer sam imao odličan podsjetnik za hopsanje.

– Neprestano sam preslušavao seminare, audio knjige, pretvarao klipove sa youtube-a u mp3 fajlove, pa ih krcao u mobitel i slušao gdjegod sam imao prilike. Ovim sam se podešavao u otvorenost, davao sebi priliku da preko iskustva drugih, otvorim vrata i sebi. Odagnam sumnju uma.

-Postavio sam svugdje po stanu one “Post it” naljepnice (žute, samoljepljive) koje sam ispisao sa “Volim te”. Puna kuća mi je bila toga, nekoliko u automobilu, a jedan i u novčaniku . S ovim nisam mogao izbjeći hopsanje, jednostavno to nije bilo moguće. Ipak, um je jako vrckav, pa se jednom navikne i na alarm i na naljepnice, i počne ih ignorirati. Tada je potrebno učini promjenu, recimo vezati končić oko prsta ili raditi provjeru stvarnosti kao u vježbi kod lucidnog sanjanja! Zastati ćete i reći: “Volim te”! Pri tom neka to bude popraćeno nekom tjelesnom gestom, na primjer: na dlanove napišite “Volim te” i kada zastanete, pogledajte u dlanove izgovarajući “Volim te ili Hvala ti”, štogod ste odabrali! Ako postoji tjelesna gesta, onda vi preskačete lijenost uma koji bi to najradije ne-radio, jer “nema to veze s ničim” .

-Često, vrlo često zapravo, postoje faze kada su otpori za hopsanjem jako veliki! U tom slučaju meni je vrlo djelotvorno hopsati na glas. To djeluje rastjerujuće na lijenost i otpor. Topla preporuka

– Ako prakticirate neku tjelesnu metodu, tipa Yoga, Thai-chi, ples, pa i trčanje šumom, možete izražavati svoju Ljubav prema tijelu, prema pokretima koje činite, kakvi god da bili. Svjesnost o tijelu je također zaustavljanje svijeta, narušavanje programskih temelja što nas nisu nikada podučavali da je tijelo sklonište cijelog mnoštva programa, sjećanja i podataka. Nije (ništa) sve u mozgu! Bitno je proširiti horizonte i cjelovitost Sebstva, pa tako promatrati i preokret kojeg želimo učiniti. Povratak tijelu je početak voljenja sebe. Dakle, dok vježbate, govorite tim dijelovima tijela “Volim te ili Hvala ti”! Zamišljajte kako prihvaćaju vašu Ljubav, obzir i priznavanje. Ovo je meni od velike pomoći, vjerujem biti će i vama.

– Potrebno je inkorporirati “Volim te” u svaki aspekt našeg života, priznavanjem naše veličine, snage i ljepote. Nema niti jednog dijela nas koji nije “Volim te, Hvala ti”, štogod! Kaže se da je to jednostavna praksa, gotovo ništa ne treba, ali u konačnici, to je način života, preobražaj svijesti i kulminacija osobne odgovornosti. Ona će biti lagana ili teška upravo onoliko koliko smo mi lagani ili teški u otpuštanju i dopuštanju ka transformaciji u Ljubav, Nulu.

Malo o Ho frazama:

Koristite sve četiri fraze ili dvije, jednu možda. Nemojte druge pitati koje riječi treba koristiti! Te fraze su žive, u njih je ugrađena namjera da vas transformira! To je i vaša namjera, pa su stoga te dvije cjeline homogene. Zato je važno shvatiti da fraze nisu neko protokolarno razmještanje životnih obrazaca s jednog mjesta na drugo; neka prisila, kao radni logor! Radite na tome da osjetite koje vam riječi odgovaraju! Ako mislite da trebate oprostiti – onda opraštajte! Da li vam je žao što ste to učinili sebi i svome tijelu? Recite to! Preuzmite odgovornost! Ako pak, imate potrebu zahvaliti se životu samom – onda recite “Hvala ti”.
Dopustite riječima da same izađu iz crte u koju ste ih postrojili iz straha da neće biti dovoljne da vam pomognu. Vojni režim ovdje ne pali . Slobodno se bacite na sve fraze i dozvolite im da se one bace natrag k vama! S vremenom, one će se same filtrirati i ostati će samo one koje vam u tom trenutku trebaju. Na vama je da dopustite da onaj koji uspostavlja kontakt sa energijom tih fraza to učini slobodno bez vašeg uplitanja. “Hvala ti, Volim te, Oprosti mi, Žao mi je” – u jednom trenutku, ako dopustite, uvidjeti ćete da te riječi uopće ne izgovarate vi! One samo odjekuju po stjenkama vaših dubina što ih vode u močvarna područja sjećanja i podataka. Te fraze su zapravo jeka vaše Duše i one točno znaju što treba i koliko treba.
Pa dopustite im da znaju!
Počnite ih izgovarati i ne bavite se više s njima. Bavite se sa Tišinom – promatranjem kako se po prvi puta ohrabrujete baciti u povjerenje u Sebe.

Koliko god Len i Mabel govorili da nam ne treba ništa nego govoriti “Volim te”, to je tek samo djelić, početak. Jer Ho’oponopono je evolutivna praksa, to je praktički Beskonačnost!

Što mislite zašto ste ovdje, u praksi Ho’oponopona? Da li ste pozvani da čistite svoje živote ili ste nabasali na put Ljubavi? Je li to slučajno? Koja je vaša namjera, što želite postići?
Ho’oponopono i nije posve dobrovoljna praksa! Trebamo biti uvučeni u nju da bismo je shvatili ozbiljno. Svi su bili, i Len i Mabel i Morrnah, svi! Nitko od njih nije bio dobrovoljac koji se tu malo ušetao, tek tako iz dosade . E sad, način na koji ćemo biti dovedeni pred nju može biti blag, a može i tegoban. Koliko god problema da imali, bolestiju oboljevali, pomislite da li je to način na koji ste sebe same prisilili da učinite nešto za svoj život?
Imajmo na umu da odluka da budemo ovdje i ne mora biti posve naša! Možda i nismo mogli biti negdje drugdje?

No, bez obzira na sve, da ali ćemo ostati i cvasti u Drvo PUL-a (Pure Unconditional Love – Čista Bezuvjetna Ljubav) ovisi isključivo o nama.

Volim te!

– Neno Lubich

Ho’oponopono i internet

Posted by Admin in lskustva

sLjudi moji, ja ne mogu da verujem šta se upravo desilo! Celo veče mi nije radio internet; iako je postojao savršen signal, računar je uporno odbijao da prepozna određenu mrežu.

Sve sam moguće i nemoguće pokušavao, kako bih učinio da internet proradi. Ništa nije doprinelo uspehu. Veoma mi je bilo važno da pristupim internetu, tako da sam u jednom trenutku bio totalno očajan i krajnje obuzet frustracijom. Onda mi se upalila lampica. Slikao sam sadržaj ekrana putem onog dugmeta “Print Screen” na tastaturi. Slika je sadržala listu mreža koje su bile dostupne uključujući i mrežu preko koje sam hteo da se povežem. Tu sliku sam upotrebio u programu “Paint”. U uglu gde se nalazi lista mreža napisao sam “HVALA TI! VOLIM TE!” tačno iznad moje željene mreže.

Verovali ili ne, k’o od šale je istog trenutka proradio internet, i evo, ja vam sada upravo zahvaljujući tome pišem ovu objavu. Mojoj sreći nema kraja!

 

– Vlada Milenković

Reumatoidni artritis

Posted by Admin in lskustva

sImala sam problem s reumatičnim artritisom koji je počeo pre oko 4 godine i zahvatio zglobove prstiju na desnoj šaci i krenuo na levu, a posao mi je vezan za tastaturu, kucanje i kompjuter. Jaki su to bolovi, nema mu leka, a mora se raditi.

Međutim jedan dan sam shvatila da me više ne boli, da mogu da savijem prste i šaku bez problema, upala je jednostavno nestala, a da nisam ni primetila. Nema crvenila, otečenih zglobova, nema bola, prsti funkcionišu bez i jednog jedinog medicinskog tretmana.

Hopsam godinu i po dana i pijem samo solarnu vodu. Verujte u ljubav. Volim vas i hvala, hvala…

– Olinka Njegovan 

Može li se mijenjati nešto što imamo od rođenja?

Posted by Admin in lskustva

sDragi moji Hooponovci,
htela bi podeliti sa vama jedno čudo koje mi je hopsanje donelo.
Dugo vremena se nije dešavalo ništa ja sam neredovno govorila hvala, volim te, a problema hiljadu. Pila sam redovno plavu vodu negde oko godinu dana i jednoga dana primetila sam da su mi se mali prsti na rukama koji su bili krivi od kada sam se rodila ispravili. Kost koja je bila u luku ispravila se! Moja baka je imala krive prste i govorili su da sam to od nje nasledila.

Eto, hooponopo može ispravljati i kosti. Imam 66 godina a kosti se ispravljaju.
Hvala. Hvala.

 

– Svetlana

Moja priča o HO

Posted by Admin in lskustva

sMoja priča o HO ……..25.06.2014.

Odlučila sam nešto podijeliti s vama. Ne mora se to nikom desiti, ali želim da doznate kakve sve mogućnosti nam donosi HO. Ovo je moje iskustvo i moja razmišljanja o HO i nije mi ni na kraj pameti da ovdje nešto izmišljam, a i nemam razloga.

Moram priznati da me je HO u zadnje vrijeme nekako „puknuo“ 🙂 
Ne želim ovo što ću reći, prikazati kao čudo, jer pravo od čuda smo mi sami, svatko ponaosob.

Neki dan sam nešto objavila i napisala koliko sam dugo u HO i kako mi se „nešto“ dešava. To što se usput dešava i nije toliko bitno, bitni smo zapravo samo mi. HO je tu da nam pomogne da savladamo sebe, svoj majmunasti um i da nam pomogne da otvorimo svoje srce. Kad kažem majmunasti um, želim reći kako naš um skače od misli do misli, kako se zapetljava, kako nikad nije u miru, kao ni majmun skačući u krošnjama drveća.

Svatko od nas je drugačiji i svakom dolazi upravo ono što je za njega na neki način najbolje, ono što će mu pomoći da ispuni svoju dharmu. Ako ste bez želja doći će vam baš ono što trebate da postanete ispunjeni.

Neki dan sam spoznala što je zapravo HVALA (jednostavno je to objasnio Mooji) i tada je ta riječ, još jače otvorila vrata moga srca. Da HVALA ima toliku moć, uistinu nisam znala. Mada sam je ponavljala (ne baš stalno, moram priznati), nisam znala kolika je njezina snaga. Ali sve dolazi u svoje vrijeme i dođe baš onda kad si spreman, ni prije ni kasnije. Ovo sam odlučila podijeliti s vama samo zato da shvatite da ste vi sami ono najbolje što vam se može desiti, samo budite strpljivi „radite“ na tome .

Koliko riječi, da bih vam opisala nešto što mi se dogodilo u par minuta a moglo se reći u dvije rečenice .

A sad priča :

Sinoć kad sam se spremala na spavanje, nešto me jako probolo na desnoj strani gornjeg dijela trbuha. Baš sam se iznenadila, jer me već godinama ništa ne boli. Za par sekundi se bol ponovila. Jetra nije (nitko mi ne ide na jetru), žuč nije, nema od čega, želudac nema razloga da me boli…. hm što je to, pitala sam se? Što mi to želi reći moje tijelo????
Kad se za par sekundi bol ponovila, ja spontano stavim desnu ruku, koja mi je bila slobodna, na mjesto bola i pomislim: HVALA, HVALA, HVALA. Istog trena me prestalo boljeti. Sve što sam tada pomislila je bio „hm“. Do iduće pojave boli, prošlo je par sekundi i ja ponovo stavim ruku i pomislim HVALA HVALA HVALA. I opet moje čuđenje…… Do treće pojave boli prošlo je nekoliko minuta i ja napraviom isto.
Bol je nestala, i ja završim svoje „hodočašće“ prema spavaćoj sobi.
Kad sam sjela na krevet, zadnji put me zaboljelo, ponovila sam postupak, legla i zaspala.
Što je bilo, bilo je, ne interesira me. Što god da je bilo, HO mi je pomogao da to nestane….. ili mi je samo htio pokazati što znači ZAHVALNOST, prema svemu što nam se događa……

HVALA HVALA HVALA svima vama jer, da nije vas i vaše pomoći, ne bih došla do mnogih spoznaja o HO.
Uz moje zahvale svima vama pridružuje se i bezuvjetna ljubav prema svima…

– Branka Plevnik Krivokuća

Zakon!

Posted by Admin in lskustva

sPrije godinu dana započela sam s hopsanjem, i to ko mahnita nakon prezentacije Ho’oponopona u Zadru. Od tada se dogodio niz situacija koje su zakon! Za neke sad kužim da su dobre, ali najbolja od svih, najnaj vrh je da mi se otvorio put k mojoj ljubavi dugogodišnjoj – glumi.

Nakon 12 godina opet sam stala na daske koje život znače! Jedan dan sam naletjela na kavu kod prijateljice koja je učiteljica glume, ona mi je napomenula da je počela raditi za jedno kazalište pa da dođem vidjeti kako je, i evo – spremam već drugu predstavu. Prva je pokupila ovacije i lovorike  pa ono, ako netko nema volje hopsati, da mu dam vjetar u leđa…

Čuda se dešavaju, čuda Mujo!!

– Jasmina Rodić