Kratka pitanja

Zar nije nemanje ciljeva također cilj?
Može biti cilj, ili možete naučiti da to radite usput, tako što ćete istraživati nove metode. Ja uvijek učim nove stvari (kao na primjer nemanje ciljeva) bez da sam se unaprijed pripremao da ću ih učiti.
Pa kako onda zarađujete?
Strastveno! Još jednom ponavljam, nemati ciljeve ne znači da ste prestali raditi. Čak što više, ja radim mnoge stvari, svo vrijeme, ali ih radim jer ih volim raditi.

Savjeti za život bez ciljeva

Neću vam dati priručnik za življenje bez ciljeva – to bi bilo apsurdno. Ne mogu vas naučiti što da radite – morate pronaći vlastiti put.
Ali mogu s vama podijeliti neke stvari koje sam naučio, u nadi da će i vama biti od pomoći:

Krenite malim koracima. Ne morate drastično transformirati svoj život u želji da živite bez ciljeva. Za početak samo živite par sati bez predhodno zacrtanih ciljeva ili koraka akcije. Za vrijeme tih par sati, pratite svoju strast. Čak i da odvojite samo samo sat vremena, vidjet ćete razliku.

Rastite. Dok postajete bolji u ovome dopustite sebi da to vrijeme bez ciljeva traje duže periode. Pola dana, cijeli dan, ili par dana. Na kraju će vam biti sasvim ugodno da od nekih ciljeva odustanete, i samo radite ono što volite.
Ne samo posao. Odustajanje od ciljeva funkcionira u svakoj domeni vašeg života. Na primjer zdravlje i fitnes: nekada sam imao specifične fitnes ciljeve, počevši od gubljenja kilograma, pa do trčanja maratona. Više ne činim tako: sada to radim samo zato što to volim, i nemam nikakvu ideju gdje me to može odvesti. To funkcionira brilijantno, jer uvijek uživam u tome.

Pustite planove. Planovi se zapravo ne razlikuju od ciljeva. Oni vas postavljaju na već utvrđenu stazu. Međutim, veoma je teško odviknuti se od života s planovima, pogotovo ako ste posvećeni planer kao ja. Dakle, dopustite sebi da planirate, kada vam se to radi, ali polako otpustite ovu naviku.

Ne brinite za greške. Ako počnete da postavljate ciljeve, to je ok. Ne postoje greške na ovom putu – to je samo novo iskustvo učenja. Ako živite bez ciljeva i na kraju završite s neuspjehom, zapitajte se je li to zaista neuspjeh. Vi jedino doživljavate neuspjeh ako ne stignete tamo gdje ste htjeli biti – ali ako nemate destinaciju na umu, onda nema ni neuspjeha.

Sve je to dobro. Bez obzira koji put pronašli, bez obzira gdje završili, to je prelijepo. Ne postoji loš put, loša destinacija. Postoji samo različit put, a različitost je divna. Ne sudite, već iskusite.

I konačno

Uvijek zapamtite: put je sve. Destinacija nije poenta.

‘Dobar putnik nema fiksne planove, i ne nastoji negdje stići.’ – Lao Tsu

– Leo Babauta

Jutros sam bila u gradu i nakon što sam obavila što sam imala, krenula sam od Trga  Ilicom prema Britancu. To je put od nekih 10-15 minuta hoda, ovisi kojom brzinom hodate. Ja sam hodala sporo. Kad sam krenula van iz kuće bilo je malo sunčano, a sad se opet navuklo sivilo i sve je nekako vlažno i ne baš svježe.

Hodam i hopsam. Gledam ljude koji mi dolaze u susret, većina ih nije baš u nekom raspoloženju. Užurbano se kreću nekim svojim pravcem, samo njima poznatim. Gledam pročelja kuća, sivo nebo, automobile koji sporadično prolaze. Sve je tu i diše nekim svojim posebnim ritmom. I ja sam tu, osjećam mir u sebi, to je osjećaj bez kojega ne idem nikuda. Ako ga na tren izgubim nema problema znam gdje ću ga naći.

Hodam, hopsam i zamjećujem…. Zamjećujem, ali ne prosuđujem, neka bude sve takvo kakvo je. Sjetim se Nene… Neno voli sve, ja ne volim sve, jer ne mogu i ako bi htjela, posebno ako bi htjela… Zadovoljna sam s mirom… hopsam dalje.

I onda na trenutak misao: Ako prestanem birati za sebe (to je ono što mi ustvari stalno radimo biramo…) imam priliku vidjeti ono što mi stvarno pripada. Ako bih se odrekla slobodne volje, mogla bih saznati što mi je stvarno namijenjeno. Bez obzira koliko dobro, koliko veliko biram za sebe, kolike su stvarno granice?

Sjetim se Mabel koja je negdje napisala da se naša skučena perspektiva može svesti na  pogled na svijet s visine jedne stolice. Ne da se to uspoređivati s pogledom s vrha planine. Zbilja, nemam se što buniti, za sve što “imam” u životu mogu biti samo duboko zahvalna… hvala u beskonačnost. Ali, iako je pogled s stolice divan, nikad neću saznati kakav je pogled s planine. Pogled s planine uključuje i pogled sa stolice, zar ne? Hodam i hopsam, pa mislim: Bože, kad bi me ti darivao koliko bih onda “imala”?
Jel bi imala više i tamo gdje mislim da više ne mogu imati? Ne treba mi više, ali zanima me tvoj odabir za mene. Hopsam i otpuštam pojedine dijelove sebe… pa osluškujem što će se desiti osim olakšanja… Ma i olakšanje je puno, ne treba mi ništa više, samo da znam da je to ono što si mi namijenio, da je to ono što mi pripada.
Poseban je to osjećaj…

Zgodno je da “slučajno” malo kasnije dolepršalo, totalno ne planski i 3000 kn, i to iz dva različita izvora. Za 2ooo kn nam ni sad nije jasno od kuda na računu. Nije ni važno, lijepo je … ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan

U knjizi od Chopre tražila sam jednu vježbu koju sam mislila napisati ovdje, ali je nisam našla. Našla sam nešto što sam prije tražila. Nešto zgodno što bi vam se moglo svidjeti 🙂

Radi se o jednom zanimljivom eksperimentu koji napravila profesorica Ellen Langer s Harvarda. Dat je oglas u novinama da se traže muškarci od sedamdeset pet godina i više, koji su bili spremni poći na tjedan dana plaćenog odmora. Odabrana je skupina dobrovoljaca, koji su odvedeni u luksuzno šumsko odmaralište. Kad su stigli, ljudi su se zatekli u okruženju u kakvom su živjeli prije dvadeset godina. Umjesto časopisa iz 1979, na policama su bila izdanja iz 1959. Radio je svirao glazbu iz te godine, i pušten je film koji je 1959. dobio Oskara. Svi sudionici projekta su se trebali ponašati, razgovarati, osjećati kao da su dvadeset godina mlađi. Zamoljeni su da razgovaraju isključivo u prezentu, kao da je upravo sad 1959. Svaki od sudionika je donio svoju fotografiju od prije dvadeset godina. Budućnost iz koje su došli kao da za njih nije postojala tih tjedan dana.

Prije eksperimenta svi sudionici su detaljno pregledani, izmjereni i isto tako nakon eksperimenta. Ono što je bilo nevjerojatno je da su se počeli povlačiti znakovi starosti za koje držimo nepromjenjivima. Mjerenje šake pokazalo je da su im se izdužili prsti i djelomično vratila gipkost zglobova. Sjedili su uspravnije, popravio im se vid i sluh. Sve to u samo tjedan dana!!!

Što se tu ustvari dogodilo? S stajališta hooponopono mogli bismo zaključiti da sudionici projekta kao da nisu koristili određene programe u tih tjedan dana. Moguće je da je um isključio programe koji su nastali od 1959. do 1979. jer oni su tih tjedan dana živjeli u sadašnjosti 1959. Što se u stvari desilo teško da ćemo sada otkriti, ali ono što je najzanimljivije u toj priči je u stvari činjenica da su se te velike promjene “desile” i to u samo tjedan dana.

Što se stvarno dešava kad hopsamo, koliko ustvari toga očistimo? Teško je naći pravi odgovor na ta pitanja. Ali moguće je da se stvarno čisti jako puno, puno više nego što mi uopće možemo zamisliti. Pa iz te pozicije ona čuvena rečenica od dr. Lena zvuči sasvim logično: Kad bi smo mogli vidjeti koliko čistimo hopsajući da ne bismo nikada prestali. ♥ ♥ ♥

Daniela Pal Bučan

Je li netko primjetio drukčije ponašanje životinja u kući ili susjedstvu?
Moje iskustvo:
Svakodnevno šetam s bakicom istim putem i u isto vrijeme. Ona zastane skoro pokraj svakih vrata i promatra nešto samo njoj zanimljivo.
Uglavnom su to kuće s vrtom u kojima su psi. Nedavno sam primjetila da, od kad intenzivno hopsam (od seminara) psi laju manje, tj. nekako drugačije. Dva velika, najljuća i najglasnija, sad kada dođemo blizu su skoro pa “bez riječi”. To nije više lajanje već neko mrmljanje sebi u njušku.

Da li osjećaju frekvenciju mog mantranja, čišćenja? Pojma nemam, ali je zadivljujuće.
Hvala vam i volim vas ♥

– Eva Matejčić

Koja je razlika između slušanja programa iz podsvijesti i hopsanja? Ustvari, i jedno i drugo je buka, a ne tišina ;)…..je li tako i ima li razlike ? Ima, velike.
Neki dan sam doživjela nešto jako zanimljivo i kako sam malo u gužvi evo sad to dijelim s vama… za te stvari nikada nije kasno ♥
Evo kako je počelo…
To jutro sam sjedila u meditaciji pored moje kćeri koja je šaltala po TV programima. Inače meditiram u tišini, ali eto tu i tamo se desi da meditiram uronjena u raznoraznu buku. Meditaciju sam to jutro zgotovila, ali iskustvo nakon nje prilično me je dojmilo, pa sam cijelu stvar ponovila još jednom, ali ovaj put kao eksperiment (mogla bih reći hooponopono eksperiment).
Eksperiment je jednostavan i ne bi bilo loše da ga i vi isprobate (naravno, ako želite) jer vlastito iskustvo je najvažnije.
Radi se o sljedećem. Nađite si par trenutaka kad možete biti sami u prostoriji sa televizorom. Znači samo vi, televizor i TV upravljač (zvuči smiješno, zar ne?).
Sjednite nekoliko metara od televizora i primite upravljač u ruku. Upalite TV i stišajte ton (nije važno koji je program, može biti bilo koji) do kraja. Zatim stavite prst na tipku za reguliranje glasnoće tona i zatvorite oči. Oči imate zatvorene za vrijeme cijelog eksperimenta. Važno je da je tišina u sobi. Neovisno da li ste meditant ili ne, dok sjedite zatvorenih očiju u tišini svjesni ste tišine i sebe.
Nakon nekoliko sekundi (5, 6) povisite ton pritiskom na tipku (imate i dalje zatvorene oči); neka visina zvuka bude uobičajena, kao kada gledate TV. Primijetiti će te da, čim se pojavi ton, vaša pažnja je automatski usmjerena na zvukovnu senzaciju, neovisno o sadržaju koji slušate. Kad postanete toga svjesni (par sekundi je dovoljno) pritiskom na tipku stišajte ton do kraja. Ponovno ste svjesni tišine i sebe, zar ne? E, to nije sve, idemo dalje :).
Ponovno pojačajte ton (žmirimo!!!) i počnite hopsati.
Sad odjednom kao da imamo 3 pojave: ja koja jesam, volim te ili hvala (ovisi s čim hopsate) i buka s TV. Ono s čime hopsate kao da se nalazi između nas i sadržaja s TV. Mogli bismo reći da je stvorena jedna vrsta tampon zone.
Ok, ništa novo to sve već znamo (mi koji hopsamo). Pa čemu onda sve ovo?
Još se moram vratiti korak nazad. Netko bi se mogao pitati: a ne bi li mi trebali biti u tišini, a ne u stalnoj buci, pa bilo to i volim te ili hvala ti… nismo li na taj način jednu buku zamijenili drugom? Ok, čistimo, ali to ne vidimo… u čemu je dakle razlika?
RAZLIKA JE VELIKA!!!
Hvala ili volim te dolaze iz SVJESNOG UMA… dolaze od NAS.
A programi NE! Oni su kao TV programi iz primjera. Programi su MRTVI. HVALA i VOLIM TE su živi, jer nastaju u sadašnjosti, iz sekunde u sekundu, i da bi hopsali mi moramo biti u sadašnjosti jer jedino u njoj možemo birati. To znači da nas hopsanje direktno centrira u SADAŠNJOST, dok su programi tvorevine uma koje nas od sadašnjosti samo odvraćaju. ♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Priča zapravo počinje još u 8. mjesecu kad smo ja i moj dragi shvatili da je vrijeme da nešto učinimo s našom financijskom situacijom.

Oboje imamo kredit i plaćamo dvije kamate i poprlično veliku cifru, pa smo odlučili da bi bilo najbolje da dignemo jedan veliki, vratimo ta dva i ono što nam ostane konačno uložimo u naše vjenčanje. Međutim, problem je bio u njegovim platnim listama koje nikako nije uspijevao spojiti kako treba. Kao što je već svima poznato, potrebne su 3 normalne platne liste kako bi banka odobrila kredit. Međutim, ljetos nisu u firmi imali posla, on je bio na prisilnom godišnjem, tako da nikako to skupiti. I kad smo uspjeli skupiti dvije za onu treću je opet falilo nekih 700kn. Odluči on pitati gazdu da mu uplati koliko nam treba pa da mu vratimo i gazda, naravno, odbije… On već pomalo deprimiran, ja mijenjam vodu, hopsam kao luda 🙂 Nakon par dan dođe gazda i kaže da mu je on jedan od najboljih radnika i je eto zaključio da će mu uplatiti tu razliku i da mu ne moramo ništa vraćati. I eto čuda br 1 ♥

Ehhhh…. Nakon toga krenuli mi dalje… U jednoj su mu banci odbili kredit jer je njegov gazda njima nešto dužan, u drugoj ne daju jer firma ima premalo zaposlenih itd… Ja i dalje hopsam i mijenjam vodu u čašama 🙂 Kaže nam jedna poznanica poslije da odemo u Erste banku da su tamo uvjeti super, ali da prije toga moramo unaprijed uplatiti po jednu ratu kredita da budemo u pretplati kako bi nam to prošlo! Uffff…. majko mila, pa odakle mi 2000kn sad odjednom, mislim se ja…. I sutradan zove jedan čovjek mog dragog da ima privatno jedan poslić za njega, a ja dobila neki prijevod za pisati!! Čudo br 2 ♥

To sve rješili i idemo dalje…. Došli u tu banku, a za šalterom gospođa koja je išla kod mene na engleski jezik!!!!! Rješila nam kredit u 2 DANA!!!!!!! I eto nam čudo br 3 ♥

I sad dolazimo do najtežeg dijela, i do onoga što sam mislila da se nikada neće ostvariti i patila pune 4 godine zbog toga…

Moja majka je uvijek bila jako protiv moje udaje za mog odabranika, radila je velike skandale, jednom nam čak i otkazala pir… Tu je bilo zaista svakavih situacija i problema, prolazila sam kroz sve i svašta zadnje 4 godine…. I znala sam da će najteže od svega biti doći k njoj i reći joj da se mi planiramo oženiti na proljeće.

Očekivala sam, iskreno, veliku svađu i svakakve reakcije i zato sam hopsala po cijele dane, koristila sve alate sa seminara i molila se da sve prođe, ako ništa, ono barem u miru jer, ipak mi je ona majka i voljela bih da bude uz mene taj dan. I tako došli mi na ručak kod mojih sada u nedjelju i poslije ručka ja započela temu iiiiii….. JOŠ UVIJEK NE MOGU DOĆI SEBI!!!! Moja je majka rekla da je to naša odluka i da organiziramo sve po našoj želji i ako mi treba što pomoći da hoće!!!! Rekla je da mi financijski ne može dati nešto puno jer da nema, ali da će ići sa mnom kad budem išla tražiti vjenčanicu, pomoći pri izboru nekih drugih stvari itd!!!!

Nisam mogla, i još uvijek ne mogu vjerovati da ću konačno dobiti ono što želim, MAJKU KOJA SE RADUJE ZBOG MENE, KOJA ĆE SA MNOM PLESATI TAJ DAN I BITI MI POTPORA!!!! Općenito se njeno ponašanje prema meni i prema mojim odlukama u životu JAKO promijenilo, i naprosto ne mogu vjerovati da je od osobe koja je uvijek prigovarala i imala uvijek nešto za reći kontra onoga što ja radim, postala konačno podrška svojoj kćeri!!!!

Eto ljudi to je ČUDO br 4 ♥ i najveće čudo koje postoji jer moj odnos s njom u zadnjih četiri godine je bio na razini nule!!!

VOLIM VAS SVE JAKO I NADAM SE DA ĆE SVIMA HO’OPONOPONO PROMIJENITI ŽIVOT NA NAČIN NA KOJI JE PROMIJENIO MENI

♥ ♥ ♥

– M.K.

Evo jedne zgodne pričice 🙂  Gita je danas prvi dan u školi… Na testiranju joj se jako svidjela jedna učiteljica, a i meni … i nekako smo se nadali da će dobiti baš nju. Neki dan je izašla lista s rasporedom razreda i ispalo je da je Gita dobila drugu učiteljicu – tako smo mislili jer su nam bili rekli ime one koja se nama svidjela…

Gita je bila mrvicu zabrinuta danas … pitala se koju će učiteljicu dobiti… Kad smo došli u školu saznali smo da je Gitina učiteljica baš ona koju je željela… i da se ustvari desio nesporazum oko imena učiteljice i da je zbog toga izgledalo da nije dobila baš tu koju je željela…

Ja sam Giti objasnila kako se hopsa pa smo ja i ona zajedno ovo ljeto ponavljale volim te…Kako će i Gita na seminar evo ja iznosim njeno pozitivno iskustvo od kada je upoznata s ho’oponoponom.

– Daniela Pal Bučan