Srce puno mira i ljubavi

srce

Dragi moji, želim s vama podijeliti jedno HO iskustvo. Ne želim vam prenostiti programe, zato ću s najmanje riječi pokušati prenjeti sve ono što se na njih odnosi.

Prije 4 godine doživjela sam najgoru noćnu moru svakog roditelja. Pokušavajući se zaštiti od najveće tuge, započela sam svoje duhovno putovanje koje me je na kraju prije godinu dana i dovelo do HO. U početku sam HO doživljava kao zgodnu mogućnost kako bih se lakše nosila sa svakodnevnim stresnim situacijama. Kada sam u 12 mjesecu dolazila na seminar, došla sam potpuno otvorenog uma, željela sam samo čistiti. Vjerovala sam da bi se možda mogle očistiti neke situacije i odnosi koji mi se stalno ponavljaju u životu kao najblaže rečeno neugodni. Nisam se nadala ničemu velikom i opipljivom.
Drugi dan seminara počela sam intezivno proživljavati situaciju od prije 4 godine. Nije mi bilo jasno od kud je to došlo, od kuda su odjednom navrle sve te misli koje sam potisnula, bilo mi je neugodno jer sam nekontrolirano plakala i tek kad sam uspjela umiriti um zbog nelagode izazvane suzama, shvatila da ja čistim moj gubitak i veliku tugu za koju sam se vezala.

Nakon seminara osjetila sam nevjerojatan mir, osjetila sam kako sam konačno otpustila bol i da sam konačno pustila moje dijete. Nisam bila sigurna da li je to neki trajan osjećaj ili sam imala smo trenutak, zato sam čekala današnji datum. Do sada, današnji datum za mene je bio podsjetnik na moj gubitak, značio je povratak u prošlost, ponovno proživljavanje boli, čežnju za onim što nemam, osjećaj nepravde i iznevjerenosti od Boga.
Danas prvi put mogu reći da tog osjeća više nema. Današnja godišnjica ispunila je moje srce neopisivim mirom. Osjećam zahvalnost prema Bogu i Duši mog djeteta što su imali povjerenja u mene i dali mi priliku da mu budem mama, pa makar i na tako kratko. Srce mi je toliko ispunjeno ljubavi da u njemu nema mjesta niti za jedan drugi osjećaj. I sama sam iznenađena kako je uopće moguće da sam toliko mirna.

Moram priznati da ovo iskustvo ne bih dijelila s vama, da mi se malo prije nije pojavio još jedan HO trenutak. Otvorila sam FB i prvo što sam ugledala bila je Mabelina objava – kopirat ću vam dio: Aloha my friends! Now I’m here, changing lives in Miami. Yesterday, in my new book’s presentation, we talked about how the Ho’oponopono helps when we lose a child…

Za one koji ne razumiju engleski Mabel pozdravlja iz Miamija gdje su na prezentaciji knjige pričali kako HO pomaže kod gubitka djeteta… Nema se više što puno za reći, osim hvala ti, volim te.

– Monika Bačić Vlahović

Sve me vodilo k Ho’oponoponu

happy

E pa Hopsilande, moram se i ja oglasiti jer mi je skoro svako od vas nekom svojom rečenicom pomogao u startu mog hopsanja, a svaki dan sam sve ponosnija što sam deo sjajne ekipe kao što ste vi 🙂 Hvala,hvala, hvala…

Više od 25 godina je prošlo od kako sam otkrila da postoji nešto drugo od onog što su nas i kako su nas, učili. Hvala, hvala, hvala… Moj Andjeo me je uvek vodio i štitio, pa sam na tom putu zaista nalazila samo ono što me blagosilja i unapredjuje. Hvala, hvala, hvala…. Onda dodje i prodje neko vreme i na tom planu ne radiš ništa. Lažeš sebe da ima prečih stvari, tražiš opravdanja za sebe i naravno, uvek ih nalaziš: posao, udaja, deca, preseljenje, svakodnevne obaveze,roditelji prijatelji, rodjaci, godišnji, praznici…pa guraš, pa zapinješ, pa se trudiš, pa se mučiš… pa na brzinu neki seminar, neka radionica, neko predavanje, čitaš knjige, gutaš citate… Super, intravenozno i kratkotrajno-kako dodje, tako prodje. I tako, idu dani i kada nećeš sam, milom, onda te sve strefi silom. Sruši se kao kula od karata. Hvala, hvala, hvala… 

Svako drugačije reaguje, a ja sam tada shvatila da odlaganja više nema! Dve godine sam na sirovoj ishrani (po mojoj recepturi i ne sektaški striktno), godinu i po radim jogu, pijem plavu i žutu osunčanu vodu (to mi je došlo samo, nigde videla, nigde pročitala), zahvaljujem uveče i ujutru, koristim molitve (po mom izboru),naravno meditiram i sve 5! Hvala, hvala, hvala… U mom prisustvu je jedna meni draga osoba spomenula Ho’oponopono i kako samo govoriš : ”Žao mi je, hvala, volim te, oprosti”. Bože mili, pomislila sam kakve su to šarene laže, kakvi jednorozi i leptirići šarenići… 🙂 Ipak, pogledam ja malo bolje o čemu se tu zapravo radi, učlanim se u ovu grupu, počnem da pratim šta pišete, objavljujete, diskutujete… Hvala, hvala, hvala… I kažem vam dragi moji: NIŠTA DRUGO DO VAŠA ENERGIJA, VAŠA STRAST I VAŠE ODUŠEVLJENJE dali su mi želju da pokušam i ja! Hvala,hvala, hvala… Sve ove godine, sada ZNAM, vodile su me ka Ho’oponopou! Hvala, hvala,hvala… 

Aktivno hopsam mesec i po dana i za mene je hopsanje već sada postao način života! Hopsanje mi je već sada dalo sjajne rezultate i promene i to kakve! Sve je počelo da se slaže i uklapa, ”leže” kako treba i znam da će biti još bolje! Hvala, hvala, hvala.. Ali ono što je najsjajnije od svega, PROMENE SU U MENI NA BOLJE…JA SAM SREĆNA, JA SAM ZADOVOLJNA, JA SAM MIRNIJA, MENI OSMEH NE SILAZI SA USANA, a onda postanem svesna svog osmeha dok recimo perem sudje ili čekam bus i naravno da to samo pojača moj osećaj sreće jer ne pamtim kada mi se to pre dogadjalo. U zadnjih nedelju dana tri osobe su mi rekle: ”Hajde priznaj: zaljubila si se. Sijaš!” Hvala, hvala, hvala…
Odužila sam, pa da završim: HO’OPONOPONO, HVALA, HVALA, HVALA ❤

– Ljiljana Arnaut

Čistim, a ništa se ne događa

omen

Često se pitamo: kako to, ja čistim, a ništa se ne događa? A je li djelujemo? Netko je lijepo rekao “only action counts” (samo se djelovanje računa) 😉

Znate ono kako urođenici komuniciraju sa svijetom oko sebe? Sa šumom, životinjama, vjetrom, mirisima? Oni su u interakciji s prostorom koji ih okružuje i u tom odnosu preživljavaju, evoluiraju kroz svjesnost. Znači, ako lovac ide u džunglu loviti, onda on prati znamenja i simbole koje mu šuma šalje kako bi uspio u nakani da ulovi životinju ili možda pronađe vodu. Ni mi nismo iznimka – nama je također zadaća da komuniciramo sa svijetom i postignemo svjesnost odigravanja iza zavjese kako bismo mogli zaista preuzeti odgovornost. Hew Len razgovara s autom, cestom, avionom! Što mislite zašto on to radi? Koja je razlika između njega i urođenika? Pa prvenstveno u tome što je on morao slomiti samovažnost i ego koji mu je šaputao kako je to glupost razgovarati sa stolicom, dok je urođeniku to prirodno stanje! Na sličan način Len dolazi i do alata. Osluškuje što mu univerzum kaže i kroz čišćenje dolazi do razumijevanja tih poruka, do jasnoće koja mu omogućuje da donese kvalitetne odluke. On nema problema nama reći da trebamo sunčati plavu bocu s vodom! Zato jer je siguran, nema nedoumica da je to alat kojeg je dobio od univerzuma, Božanstva, Izvora, kako god to nazvali. Koja je razlika između njegove sigurnosti i naše nesigurnosti? Mislite li da je Len poseban? Razlika je samo u tome što je on premostio svoju pažnju izvan sobice svakodnevne pozornosti i proširio se u veći prostor, tamo gdje je ekipa 🙂

Čišćenje je ustvari uklanjanje prepreka između nas i univerzuma, gradnja energetskog mosta kojim komuniciramo sa svim što nas okružuje. U jednom trenutku će nam postati jasno da je ta komunikacija dvosmjerna! “Pitaj i dobit ćeš”, opet je netko rekao 🙂

Dakle, ako idemo tražiti (lovac) posao ili partnera onda ćemo pokušati saznati što se događa u okruženju (šuma), kakvi se impulsi se javljaju duboko u nama, u želucu, u plućima (znamenja). Pratiti ćemo pozorno te znakove, svijet oko nas i svoje tijelo, te pokušati saznati kakve putokaze nam daju da pronađemo najbolji posao, partnera. To su sve alati koje neprestano dobivamo, baš kao i Hew Len! Ali naš posao ih je prepoznati kao takve, slomiti strah, nepovjerenje i samovažnost koja sve proglašava nevažnim i glupim.

Znači ako stalno nailazimo na partnere koji nas maltretiraju, onda hopsamo da očistimo temeljni uzrok zbog kojeg privlačimo te likove, radije nego da nas večeras ne izmlati kada dođe doma! Krajnji cilj je iscjeljenje, odnosno odraditi posao kojeg imamo sada i ovdje učiniti. Zato se kaže da su alati koje sami dobivamo vrlo osobni, zapravo ekstremno osobni, usudio bih se reći. Oni su naša direktna interakcija s Božanstvom i kao takvi zlata vrijede.

Preuzimanje odgovornosti znači djelovanje. A to djelovanje je upravo korištenje svega što nam dođe s velikom pažnjom i ljubavlju. Onda ćemo imati i vrhunske, ali i brze rezultate.

– Neno Lubich

Kako sam počeo da Ho’opsam

spirituality11Upoznao sam predivno biće, ženu koja je mojoj dragoj i meni počela da priča o ho’o ponopono tehnici!!!

Ništa to meni nije bilo jasno. A onda mi je dala knjigu Nulte granice i tako sam ukapirao za početak!!! Ali nisam počeo odmah da praktikujem…

Onda sam odgledao video materijal o Hew Lenovom i Joe Vitaleovom seminaru iz devet delova po dva sata koji sam pronašao na youtube i ukapirao da sve vreme tog seminara Hew Len samo čisti!!!

Tada sam počeo kad god se setim da govorim u sebi hvala, hvala, hvala!!! I da pevušim :
Hvala i volim te, volim te i hvala, hvala i volim te, volim te i hvala!!! Na neku melodiju koja je potpuno u mojoj glavi i veoma jednostavna!!!

Setio bih se po neki put u toku dana da govorim hvala, hvala, hvala!!! I primetio sam da mi za to vreme u glavi nema drugih misli!!! Samo hvala, hvala, hvala!!!

Setim se tako po nekoliko puta u toku dana i govorim hvala, hvala, hvala!!! I potražio sam kada se održava seminar ho’o ponopono i da li ga uopšte kod nas ima?!?

Shvatio sam da Hew Len ne drži seminare kod nas, ali sam bio presrećan uvidevši da njegova učenica Mabel Katz dolazi u Zagreb!!!

I takođe sam shvatio da ću morati ovoga puta da seminar preskočim jer nisam imao novac u tom momentu a seminar je bio za kratko vreme pa sam pomislio kako neću moći da za tako kratko vreme taj novac skupim!!!

Eto, ograničenje koje sam sam sebi postavio, sada to razumem ali tada nisam…

Uglavnom, nikada ranije nisam ni za jednu tehniku o kojoj sam čitao imao niti želju niti potrebu da idem na seminar! Ovo je prva!!!

Tako ja sa svojom dragom dogovorim da ću sledeći seminar kada bude bio u Beogradu da idem i da bih voleo da i ona ide ukoliko želi.
A taj sledeći je bio organizovan tek za godinu dana!!!

Ja nestrpljiv, al šta ću!!! Počeo sam sve češće i češće da se vraćam na hvala, hvala, hvala!!!
I trajalo bi to po par trenutaka, desetinu sekundi a onda misli opet odlutaju…

Pa se osvestim opet posle sat dva, pa opet počnem sa hvala, hvala, hvala!!!
I opet nekoliko sekundi to traje, pa opet misli odlutaju!!!

Uporan ja, ali nije lako setiti se stalno i ho’opsati!!!!
Nije lako jer naviknuti smo da mislimo, brinemo, tako smo živeli ceo život do sada a sada se to odjednom menja!!!

Nije lako, ali polako je moguće!!! Što je više vremena prolazilo, ja sam sve češće osvešćivao svoje misli i vraćao ih na hvala, hvala, hvala!!!

A onda je došao i seminar, nakon kojeg sam odmah poželeo da ga ponovim za sedam dana i u Zagrebu!!!

I odlučio da ću posećivati svaki sledeći seminar koji mi budeo bio dovoljno blizu da mogu da odem na isti!!!

Ono što se meni izdogađalo nakon seminara podelio sam u nekoliko tekstova i sa vama.
Mnogo toga još nisam ni stigao da napišem!!!!

Sada sve češće i jasnije osvešćujem šta mi se događa i zauhvalan sam na svakoj usaglašenosti, a takođe i na svakom problemu jer oni su prilika za čišćenje!!!

I lepe stvari su takođe prilika za čišćenje, i to su takođe sećanja koja je potrebno čistiti!!!
Ja čistim samo sa hvala,hvala, hvala!!!
Meni taj alat trenutno jedino odgovara!!!

Čaša vode svaki dan ujutru i uveče i u toku dana menjam vodu kad god se setim!
Bez papira ispod čaše, ja osećam da Bog zna bolje nego ja!!!

Plava solarna voda koju pijem!!! I to je sve!!!
Ponekad se setim još ponekog alata kada mi je potrebno ali u suštini to je to!!!

I, naravno, sada sve više i više čistim, brže osvestim kada mi misli odlutaju i brže se vratim na hvala, hvala, hvala!!!

– Danilo Ilić

Trebamo sanjati svoje živote, ne živjeti ih

neno

Svakodnevni život ispunjen programima, podacima i sjećanjima iscrpljuje našu životnu silu i na neki način utaba našu energiju, baš kao staze duboko utabanog snijega. Za to vrijeme svježi, netaknuti snijeg stoji po strani i čeka da na njemu slikamo svoje snove, svoju veličinu i radost.
Sve što znamo o sebi je zapravo vrlo siromašni lik u priči o nama samima koja se odvija u umu. Mi u svojim glavama neprestano opisujemo svoju svakodnevnicu, zabrinutost, strah i vezanosti, i održavamo to stanje jako uvjerljivim.

Kada utonemo u san i diktatura unutrašnjeg dijaloga popusti, onda čak počinjemo dobivati i neke moći! Možemo letjeti, prebacivati se iz mjesta u mjesto samo sa pomisli! Možemo biti u svakom kutku univerzuma a da se uopće ne bavimo, niti nas iskreno zanima kako smo putovali, gdje je vozilo i tko nas je doveo tu! Snovi su također kreacija unutrašnjeg dijaloga, ali u njima je stisak programa daleko manji, što nam daje priliku da čuda prihvaćamo kao nešto najnormalnije na svijetu. Sad zamislite kako bi to bilo kada bismo totalno bili bez programa, u Nuli? Pa Superman, Spider Man, Hulk i ekipa bi zujali oko nas poput malenih pčelica i gledali kako da nas usluže 🙂

U snu nema besparice. “Tamo” je fokusna točka na trenutak u kojem se san događa i onaj nemar za “zašto” i “zato” nam dopušta da putujemo po Beskonačnosti kroz prihvaćanje naše moći da smo to u stanju. Zapanjujuće je da smo majstori otpuštanja, odlično to radimo kada nema poglavara što pita zašto to, kako to! 🙂 Trebamo dakle, sanjati svoje živote, umjesto živjeti ih. Jer mi ne znamo živjeti. Mi tek kopiramo živote, prebacujemo priče o sebi drugima oko nas, poput teniske loptice, ja tebi o sebi, ti meni o tebi.

Čini se da treba odustati od života da bismo zaista živjeli. Oni koji dožive iskustvo bliske smrti, počnu živjeti tek nakon njega. Ali ne mislim da fizičku smrt, fizičko odustajanje! Mislim na hodanje po snijegu bez traga iza sebe, na nemar za tim ukopanim replikama tuđih slikovnica, pričica i bajki. Mislim na svjesnost svake pahuljice s neba kao potencijal naše svijesti.

Mislim na Ljubav ❤

– Neno Lubich

Kad te HO zakuca glavom u prozor ;)

ostati pozitivan
Evo i mene sa iskustvom koje zelim da podelim jer je meni najupecatljivije a i smesno 🙂

Elem, kako sam u potrazi za poslom i to mi je u ovom trenutku propritet, hvala, hvala, hvala, odem ti ja na neku prezentaciju multilevel marketinga ( sto mi se inace nije nikada dopadalo, niti sebe videla kao deo toga ). Nacin prezentacije mi se ne dopadne, celni ljudi isto tako ne, ali mi se dopadne osoba koja me je dovela. U svemu tome “prepoznam” ja ideju ( ubedim sebe ), volim da radim i komuniciram sa ljudima, nista se ne prodaje, i onako sam kod kuce, pa bi to moglo da bude resenje. Treba da se plati clanarina 150 eur, i to se meni uklopi. Dam ja usmeni pristanak, i tako tumaram po kuci, sve vreme pravim planove . razvijam biznis u glavi i HOPSAM. U svemu tome, u jednom trenutku iz sve snage udarim glavom u prozorsko okno 😀 hvala, hvala, hvala…….Tu ti se ja malo zamislim, shvatim to kao znak i, da skratim, javim da ipak ne zelim da budem deo toga.

Dobijem, tako jedan agresivan mail, kako ce mi biti zao, ali ce tada biti kasno…..hvala, hvala, hvala ❤

Eto kada ne moze drugacije, ni osecaj da ti se nesto ne dopada, onda te HO zakuca glavom u prozor :D:D:D

Ovo mi je jedno sjajno iskustvo!!!!!!

– Saska Karganović

O otpuštanju

Letting-Go

Otpuštanje je od najveće važnosti kod čišćenja, zapravo jedino što se zaista tada i događa! Međutim, intelekt ne može pojmiti otpuštanje, to je njemu suluda ideja, nešto neizvedivo, apsurdno. “Kako da otpustim?”, pita se intelekt. Kod otpuštanja uvijek je problem u linearnom shvaćanju tog fenomena, kao da puštamo konopac ili tanjur iz ruku. Sjećanja i programi nemaju jasnu liniju odakle počinju i gdje završavaju, stoga je umu neshvatljiv taj koncept. Kako otpustiti je pitanje na koje uistinu ne postoji zadovoljavajući odgovor! Postoji samo djelovanje.

Dakle, moramo pomoći umu da otpusti, a to ćemo učiniti odustajanjem. Odustajemo zasićenjem Ljubavlju prema sebi. Ako svakodnevno radimo na voljenju i prihvaćanju sebe, to je djelo bez premca! U njemu je sadržan najviši nivo svijesti. Čišćenje je ustvari uklanjanje zapreka što blokiraju protok Ljubavi iz Sebe u posudu života. A kada je ona ispunjena Sobom, onda ćemo imati snage odustati. Odustajanje je tako energetska sitost, nezainteresiranost za zamjene koje smo zapanjeno prigrlili kao surogat svojoj Ljubavi i vezali se za njih. Ta vezanost je intelektualna, dok je otpuštanje energetsko, apstraktno i ne može ga se opisati kao alat. Nije stoga moguće otpustiti na isti način na koji smo i prigrlili. Dokaze za to imamo gotovo svakodnevno: kada na “silu” izgubimo nešto bez čega smo mislili da ne možemo i ako smo preuzeli odgovornost, radije nego se sažaljevali, otkrijemo blagodati koje zaista oplemene naš život.

Mi se očajnički držimo za strah, bolest, patnju, sulodog šefa, duga je to lista. A zapravo nam treba samo jedna stavka! Te nema na listi, ona je već integrirana, došla je tvornički s nama, neizreciva, a opet je najdominantnija kada joj to dopustimo!

Kažu, najbolji je put onaj sa Srcem. Ako gradimo Ljubav, onda je jedina posljedica tog čina otpuštanje. To je tada put sa Srcem.

Ne možemo se osloniti na um da će otpustiti! On to nije u stanju jer ne zna razliku između prihvaćanja i otpuštanja. Njemu je dovoljno par puta nešto ponoviti, bespogovorno će to prihvatiti kao neki postulat, zakonitost života. Tako je prihvatio svo smeće koje se skupilo i koje sada moramo čistiti. Zapravo, da bismo otpustili, potrebna je energetska “zamjena”. Ljubav je jedina kompenzacija, Božansko uravnoteženje koje može istinski otpustiti za nas.

Put otpuštanja je najteži, jer ga se um užasava. Ali opet – i Ljubav je nemilosrdna! Ona neprestano spaja razbacane puzle energije iz periferije svijesti natrag u novu sliku života. Jedini uvjet je da dopustimo da se maleni dijelovi slažu po inerciji Izvora, Božanstva, umjesto po staroj koja je bila prije. Ako insistiramo na staroj slici, otežavamo sili uravnoteženja da se odvija, pa će i drame biti veće dok čistimo.

Zaokupljenost Ljubavlju uklanja ambicije uma za otkrivanjem zašto su ovi problemi, zašto je šef idiot, zašto nemam novca. Svaki put kada insistiramo na zašto, onda sjećanja dodatno učvršćuju svoje pipke za naše energetsko tijelo, stvaraju nove linije dok prebiru za razlozima po inventaru u našem nesvjesnom.

Kaže se da svako zašto ima i svoje zato! Pa da, to je zbog toga što je “zašto” uteg, a “zato” lanac kojim smo vezani za njega. Kada smo Ljubav, onda se ne pitamo zašto, zar ne?

– Neno Lubich

Još malo o otpuštanju

otpuštanje

Otpuštanje je od najveće važnosti kod čišćenja, zapravo jedino što se zaista tada i događa! Međutim, intelekt ne može pojmiti otpuštanje, to je njemu suluda ideja, nešto neizvedivo, apsurdno. “Kako da otpustim?”, pita se intelekt. Kod otpuštanja uvijek je problem u linearnom shvaćanju tog fenomena, kao da puštamo konopac ili tanjur iz ruku. Sjećanja i programi nemaju jasnu liniju odakle počinju i gdje završavaju, stoga je umu neshvatljiv taj koncept. Kako otpustiti je pitanje na koje uistinu ne postoji zadovoljavajući odgovor! Postoji samo djelovanje.

Dakle, moramo pomoći umu da otpusti, a to ćemo učiniti odustajanjem. Odustajemo zasićenjem Ljubavlju prema sebi. Ako svakodnevno radimo na voljenju i prihvaćanju sebe, to je djelo bez premca! U njemu je sadržan najviši nivo svijesti. Čišćenje je ustvari uklanjanje zapreka što blokiraju protok Ljubavi iz Sebe u posudu života. A kada je ona ispunjena Sobom, onda ćemo imati snage odustati. Odustajanje je tako energetska sitost, nezainteresiranost za zamjene koje smo zapanjeno prigrlili kao surogat svojoj Ljubavi i vezali se za njih. Ta vezanost je intelektualna, dok je otpuštanje energetsko, apstraktno i ne može ga se opisati kao alat. Nije stoga moguće otpustiti na isti način na koji smo i prigrlili. Dokaze za to imamo gotovo svakodnevno: kada na “silu” izgubimo nešto bez čega smo mislili da ne možemo i ako smo preuzeli odgovornost, radije nego se sažaljevali, otkrijemo blagodati koje zaista oplemene naš život.

Mi se očajnički držimo za strah, bolest, patnju, sulodog šefa, duga je to lista. A zapravo nam treba samo jedna stavka! Te nema na listi, ona je već integrirana, došla je tvornički s nama, neizreciva, a opet je najdominantnija kada joj to dopustimo!
Kažu, najbolji je put onaj sa Srcem. Ako gradimo Ljubav, onda je jedina posljedica tog čina otpuštanje. To je tada put sa Srcem.

Ne možemo se osloniti na um da će otpustiti! On to nije u stanju jer ne zna razliku između prihvaćanja i otpuštanja. Njemu je dovoljno par puta nešto ponoviti, bespogovorno će to prihvatiti kao neki postulat, zakonitost života. Tako je prihvatio svo smeće koje se skupilo i koje sada moramo čistiti. Zapravo, da bismo otpustili, potrebna je energetska “zamjena”. Ljubav je jedina kompenzacija, Božansko uravnoteženje koje može istinski otpustiti za nas.

Put otpuštanja je najteži, jer ga se um užasava. Ali opet – i Ljubav je nemilosrdna! Ona neprestano spaja razbacane puzle energije iz periferije svijesti natrag u novu sliku života. Jedini uvjet je da dopustimo da se maleni dijelovi slažu po inerciji Izvora, Božanstva, umjesto po staroj koja je bila prije. Ako insistiramo na staroj slici, otežavamo sili uravnoteženja da se odvija, pa će i drame biti veće dok čistimo.

Zaokupljenost Ljubavlju uklanja ambicije uma za otkrivanjem zašto su ovi problemi, zašto je šef idiot, zašto nemam novca. Svaki put kada insistiramo na zašto, onda sjećanja dodatno učvršćuju svoje pipke za naše energetsko tijelo, stvaraju nove linije dok prebiru za razlozima po inventaru u našem nesvjesnom.
Kaže se da svako zašto ima i svoje zato! Pa da, to je zbog toga što je “zašto” uteg, a “zato” lanac kojim smo vezani za njega. Kada smo Ljubav, onda se ne pitamo zašto, zar ne?

– Neno Lubich

Kako brzo Univerzum djeluje

danilo

Znate, ja sam Ho’o ponopono taksista u gradu Beogradu!!!
Konstantne gužve, loši vozači, a ponajviše je onih bezobraznih a loših!!! E, njih ispsujem kada me ugrožavaju u bezbednoj i mirnoj vožnji najstrašnije!!! Da, “izbace me iz takta” još uvek, međutim ono što jeste važno je da se jako brzo osvestim i nastavim sa HVALA, HVALA, HVALA, i tako se veoma brzo vratim u svoje stanje mira!!!

Sa strankama sam potpuno miran,
Neki dan me čovek pokrade za 60eura, i to sam mu sa mirom i svešću dao, znajući da me je “uradio”!!!
Nije mi baš bilo svejedno, ali sam nastavio da ho’opsam potpuno sa svešću o tome šta se upravo dogodilo!!! (On misli da me je prevario i da sam ispao magarac, a ja sam mu svesno dao novce, pomislio: možda na taj način isplaćujem neke stare karmičke dugove i ostao prilično miran, uz hvala, hvala, hvala!!!)

Bukvalno neki minut kasnije me je pozvao telefonom advokat iz nekog ranijeg udesa koji brani onog što me je udario, i pita me da li hoću da mi direktno krivac uplati ” simbolično” obeštećenje od 170 eura!!!
To nisam ni očekivao, niti znao da je moguće, ali po nekom zakonu o “oportunitetu”, to tako ide!!!

Hvala, hvala, hvala!!!
Toliko brzo univerzum reaguje!!! Nisam ja nikakav specijalan čovek, ja samo imam svest da sam odgovoran za sve što mi se događa, da je to moja podsvest iskreirala i kažem:
HVALA, HVALA, HVALA!!!

Ostalo se događa a ja samo primećujem!!!
Takođe, sada shvatam da neću moći samo u jednom postu da pobrojim svoja iskustva koija sam osvestio!!!

Nastavak sledi…

– Danilo Ilić

Što se sve izdogađalo otkad čistim

danilo

Zaključujem iz svojih otprilike godinu i po čišćenja samo sa hvala, hvala, hvala sledeće:

Kroz situacije koje mi se svakodnevno događaju prolazim sa mnogo osmeha, radosti, prepuštanja da “vidim šta će se dogoditi, bez da nešto tražim ili očekujem”!!!

Naravno, svako nekoliko me u mom ho’opsanju poremeti neka situacija ili misao ali se jako brzo i sve brže i svesnije vratim svom: hvala, hvala, hvala!!!

Osvešćujem svoja očekivanja sve brže i jasnije, kažem i niima hvala, hvala, hvala!!! (A inače najčešće to hvala, hvala, hvala!!! uopšte i ne znam kome ili čemu govorim?!?!! Jednostavno samo govorim (u sebi, ili pevam naglas), i sve se tako odvija da kada promislim unazad šta se sve izdogađalo za to vreme, ne mogu verujem svega ni da se setim!!!
(Hm, mogao bih jedan post da napišem, da u njemu samo pobrojim sve događaje i promene, ali to uskoro kada budem imao više, mnogo više vremena!!!)

Usaglašenost događaja i ljudi na svakom koraku i u svakoj situaciji!!! (U mom rečniku reči: slučajno, neverovatno, i ne mogu da verujem, više NE POSTOJE!!!

Volim, hvala, hvala, hvala!!!

– Danilo Ilić