Lipi moji, ovo sve što smo pisali, ovo o voljenju svih ljudi, može li se to ili ne može – to nam je sve U V J E T O V A N A ljubav! Premda u u nekoj apstraktnoj dubini svoga srca znam da su uvjetovana i bezuvjetna Ljubav jedno te isto ili barem dolaze iz istog Izvora, ipak dolaskom u ovaj svijet Ona postaje zaduženje života i čini se kao da je netko odjednom ugasio svjetlo ili nam je stavio povoj na oči, odjednom se nađemo u nepoznatoj tami, imamo neko sjećanje da bi tu moralo biti nešto, neka veličanstvenost, pa pipkamo rukama, udaramo u predmete slijepi i frustrirani. Od tada pa nadalje naša misija postaje traganje za tim sjećanjima, ali se ne snalazimo, pa tragamo u ograničenosti ovoga svijeta želeći doznati kako Ljubav izgleda, gdje se nalazi, koliko je teška i koliko košta.

Hvatamo se strašno ozbiljno tog zadatka, postajemo spremni na sve, žestoko se borimo oko bujica korumpiranih informacija do kojih dolazimo! Neprestano tražimo potvrde o njoj, dokaze, pristajemo na energetsku razmjenu, trgovanje kvalitetom i kvantitetom Ljubavi. U međuvremenu, na nepoznatom mjestu u dubini našeg bića, nalazi se žarište tog sjećanja, onog što smo donijeli sa sobom ovdje, pogonsko gorivo koje nas gura da izdržimo sve ovo, traume, bol i patnju stalnog traganja za tim istim Izvorom kojeg uvijek nosimo sa sobom!