Zamislite…
…da ste uronjeni u ovaj svijet na samo tri minute (nešto poput vrećice čaja u šalici vode). Znači prošlosti nemate, a nemate ni budućnosti u ovom svijetu. Imate tri minute sadašnjosti. O ovom svijetu ne znate ništa, tu ste gost. Uostalom, ne mora to ni biti ovaj svijet, može biti i neki drugi.
Dakle iskrcani ste, na tri minute i kad vrijeme prođe vi više nećete biti ovdje. Recimo da ste iskrcani na nekoj livadi. Prvi kontakt vas i mjesta u kojem se nalazite bi bio putem osjetila, doživjeli biste razno razne osjetilne senzacije. Osjetilom vida bi doživjeli različite boje i oblike, dodirom različite teksture i druge osjetilne senzacije… u svakom slučaju nešto biste OSJEĆALI unutar sebe. Što god osjećali, znali biste da se to dešava u vama, a ne vani, jer nije vam niti jasno što je to vani.
Mogli biste zaključiti da kad ste uronjeni u taj prostor da se nešto dešava s vašim osjećajima, odnosno s nečim unutar vas.

Tri minute su prošle i vi više niste tamo gdje ste bili prije jednu sekundu. Sad ste negdje drugdje i osjećate se drugačije.
Ako vas sad opet netko vrati na tri minute na isto mjesto, opet ćete se osjećati kao prvi puta… kao da vas taj osjećaj tamo čeka. Jasno vam je da to nije tako, da je s prostorom sve uredu, ako i nije, vi s tim nema ništa, vi ste samo gost na tri minute. “Silazite” treći put na tri minute, već unaprijed znate što vas čeka, ali ovaj put nosite sa sobom alat… ho’oponopono. Čim ste stigli tu vam se javlja već poznati osjećaj i vi počinjete ga čistiti hopsajući i on u jednom trenutku nestaje.

Jasno vam je da taj osjećaj niste mogli očistiti ako ga nemate u sebi, to znači da vi ustvari ne znate što točno “nosite” sa sobom, ali nakon čišćenja osjećate promjene unutar sebe. Sada i prostor u koji ste uronjeni izgleda vam drugačije.

Dr Len : “Ja sam tu samo da bi čistio”…
Da biste očistili sobu, morate biti u njoj. Zato smo tu. Jer samo dok smo tu mi čistimo ono što je vezano uz prostor koji čistimo. Onog trenutka kad više nemamo što za čistiti, napuštamo očišćeni prostor(prostor unutar nas) i možemo dalje. ♥ ♥ ♥

– Daniela Pal Bučan