Priča o strahu i Ljubavi… i hooponoponu

fOvo je priča o strahu i Ljubavi. Svi likovi su stvarni. Ja sam stvarna…

Sjećanje me vodi u jedno poslijepodne. Svibanj prošle godine. Prožeta zrakama sunca, utonula u vlastite misli, započinjem unutarnji dijalog:
Zašto sam stvorila nesreću a mislila sam da gradim sreću? Zašto se tako često ispriječe nekakve okolnosti koje izgledaju objektivne i upropaste sve moje najbolje planove? Zašto je u mom nesvjesnom ugrađen program neuspjeha, program da budem nesretna, da drugima stvaram bol i obrnuto?

Kopajući nasumično po kompu, nabasam po ne znam koji put na klipiće o Ho’oponoponu. Idem još jednom pogledati i probati…. U početku je to bila samo misao. Gurala sam tu ideju iz glave van, ali nije se dala. „Ja sam 100% odgovorna.“ Žao mi je, molim te oprosti, hvala, volim te…”
Nisam mogla zanemariti te rečenice i sljedećih mjeseci su bile predmet mog interesa. Uslijedila je „bauštela“ – mentalno kopanje kanala (komunikacijskih). I na računalu kad pritisnem neku tipku ne dobijem baš uvijek odmah željeni rezultat 🙂

Počela sam tragati za smislenošću svega toga, za onim što je skriveno iza privida stvari. Hopsala sam, gutala knjige, razmišljala i meditirala o svim tim čudima koja su mi se odjednom otkrila pred očima. I vrlo brzo mi je postalo jasno da sam ja zapravo ona prva nepoznanica pred kojom sam zastala nijema i široko otvorenih očiju. Koliko li sam se puta gledala u ogledalu sa čuđenjem, pitajući se što se stvarno događa osobi čiji lik vidim pred sobom.

Bila sam zatečena novim interesom i teško mi je bilo o tome govoriti s drugima. Da ponovim, dakle hopsanje: dvadeset i četiri sata na dan. Sedam dana u tjednu. Četiri mjeseca… Bez prestanka. Dan, noć. Bez želja, zahtjeva, prohtjeva, molitvi…. bez ičega…. čisto hopsanje. HVALA TI, VOLIM TE. Kad sam shvatila, doslovno shvatila njihovo značenje – tek onda sam po prvi put u životu otvorila  vrata svojoj sreći.

A realnost mi je u to vrijeme izgledala otprilike ovako: prošlost je samo prošlost, a budućnost tako neutješno nesigurna.

Ono što je uslijedilo, bilo je ravno SF-u. U materijalnom pogledu dobila sam više od sedmice na lotu (realno, malo ljudi za života dobije takvo što). Na duhovnom pak planu – neprocjenjivo!

U ovoj grupi ponekad je dovoljan samo jedan trenutak da se probudi  trenutačna svijest o jednoti, da se rodi onaj duboki i mistični osjećaj bliskosti, zajedništva i suosjećanja koje nas grije do te mjere da se u nama tope sve stvorene i nametnute podjele. U drugoj osobi prepoznajemo drugi vid sebe. Sve prosudbe otpadaju, definicije se tope, etikete i uloge se rasplinjuju, ostaje samo potpuno i bezuvjetno prihvaćanje i čista radost  zbog spoznaje da, gdje god se nalazili, nikada niste i ne možete biti među strancima. Prožima nas samo iskreni osjećaj radosti koji obuhvaća sve u  zagrljaj bezuvjetne Ljubavi…

HVALA VAM, VOLIM VAS

– Gordana Balić

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s