Pažnja

fSami znate ili vam je netko rekao kako baš nije najzdravije pratiti vijesti i čitati dnevne novine. Nije to zbog kvalitete napisanih članaka (naravno da je kvaliteta važna) nego zbog same uloge koju mediji imaju. Mediji se bave našom pažnjom, njihov proizvod je prodaja informacija. Naglasak je na prodaju, što znači da će informacije biti prezentirane kupcu (čitaču) na takav način da zaokupira njegovu pažnju. Uglavnom na prvom mjestu neće biti težište na točnosti i objektivnosti informacije nego na senzacionalizmu…
Znam puno ljudi koji tvrde da čitanje dnevnih novina (tu naravno spadaju i portali na internetu) nema loš utjecaj na njih i da oni znaju čitati između redova, te da ne nasjedaju na sve ono negativno što se eventualno uz put može pokupiti.
To je od prilike isto tako kao da tvrdite da se nećete ozračiti bez obzira što sjedite u kontaminiranom području.

Jedno vrijeme (davno je to bilo) sam mislila da je informacija ipak informacija i da sama činjenica da se nešto dogodilo je dovoljno objektivna i važna da ja u nju budem upućena. U to vrijeme nisam gledala dnevnik, ali sam pratila kratke vijesti one od 5 minuta (ne znam što je gore) i sjećam se točno tog trenutka kad mi se desio bljesak u glavi u obliku spoznaje nakon čega više ništa od vijesti ne pratim već godinama, jedino ako sam prisiljena (znači da mi je na neki način nametnuto – putem poruke i sl.).
Bilo je ljeto i na vijestima su govorili o gužvama i stanju na cestama. Velike su gužve bile prema moru i desilo se nekoliko prometnih nesreća. Na svakim vijestima su precizno izvještavali o tim nesrećama što je bilo zbilja tužno i deprimirajuće. Naravno, nikome nije palo na pamet da nas informira koliko je ljudi uspješno stiglo na svoje destinacije taj dan, a radilo se o tisućama. Jasno vam je sve, ne moram dalje razglabati o tome, zar ne?

E, a ista stvar nam se dešava u svakodnevnom životu i sad je pitanje jesmo li toga svjesni. Recimo u čitavom danu može nam se desi nešto ružno na 5 minuta (susjeda nas krivo pogleda, padne nam čaša s sokom i razlije se po stolu, ne možemo naći nešto što nam hitno treba, kasnimo, posvađali smo se sa mamom…itd.). U stvari rijetko (ima i toga) je da smo u nekakvoj objektivnoj “zoni sumraka” cijeli dan. Pitanje je: ako nemamo trenutno (sad ovog trenutka) objektivnog razloga zašto bismo bili loše volje (ništa nas ne boli, nismo gladni, nitko nas ne tuče…), zašto smo (ali zbilja) nezadovoljni i depresivni? I koliko traje negativni događaj? Ako nam je prodavačica u pekari odbrusila, to je moglo trajati zajedno s našom reakcijom svega par minuta, zašto smo onda cijelo prije podne pod dojmom tog događaja? Zašto na primjer nismo pod dojmom prekrasnog neba koji ne traje nekoliko minuta nego cijeli dan?
Što biramo? I zašto nešto biramo? Gdje nam je pažnja? A biramo mi, nema nikoga drugoga…

Što god izabrali uvijek možete izabrati i nešto drugo… Čišćenje kuće je puno lakše kad je čistite u miru uz recimo laganu glazbu koja vam se sviđa, a ne kad pored sebe imate susjedu koja vas svako malo upozorava i podsjeća da to što radite je vrlo opasno i vjerojatno beskorisno jer kako stvari stoje izgleda da ništa nema smisla.
Potrebno je takvu susjedu pod hitno izbaciti van iz stana, zaključati vrata, pustiti si poticajnu glazbu i krenuti sa čišćenjem. Za čas će se sve blistati, a zadovoljstvo sigurno neće izostati…. hvala, hvala, hvala, volim te, volim te, volim te…♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

2 responses

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s