Nema ako, samo hvala i volim, nema zašto, samo hvala i volim, nema kad ovo, samo hvala i volim, nema kako ću, samo hvala i volim, nema kad bi bar, samo hvala i volim, nema što ako, samo hvala i volim, nema onda ću kad, samo hvala i volim, nema što bi bilo kad bi bilo, samo hvala i volim ………….

Koliko li samo propitivanja, vaganja vlastitog uma koji jednostavno ne da da budemo ono što Jesmo… a što Jesmo u stvari ? Pored sve ove „buke“ propitivanja i pitanja mi mislimo, pretpostavljamo da Jesmo…. dok ne dopremo do tišine u kojoj nema propitivanja, vaganja, sumnji…. tamo uistinu vidimo i znamo što Jesmo.

– Vanja Štrmelj