Jedina mogućnost

kjJednom sam pročitala priču o putovanju kroz gustu šumu. Izlaz kroz šumu je bio moguć samo na jedan način, a to je da cijelo vrijeme bez obzira što vam se dešavalo na tom putovanju budete fokusirani na dobro. Jedino na taj način vaš izlaz iz začarane šume postaje izvjestan. Onog trenutka kad se uhvatite za bilo koji problem na putu, upali ste u zamku i u njoj će te ostati onoliko koliko vam je potrebno ne da problem riješite, nego otpustite i krenete dalje.

Priču koju spominjem opisala je meni bliska osoba u svom romanu i kad sam je pitala za “izvor”, rekla mi je naziv knjige u kojoj se ta priča spominje. Nakon što sam detaljno pregledala tu knjigu i nisam našla tu priču vratila sam se opet na dio u romanu koji tu istu priču spominje te zaključila da više ni tog dijela nema ili ga ja ne mogu naći… Sve što sam zapamtila jest – da je prolazak kroz šumu moguć jedino ako se ne bavim sadržajem same šume (otprilike).

Hajdemo hopsajući prošetati šumom.
Hvala i Volim te će biti naši jedini suputnici, naša fokusiranost na dobro (gdje ćemo naći više dobrote negoli u Ljubavi i Zahvalnosti).
Krenuli smo i hopsamo. Poima nemamo gdje smo i kuda idemo. Ne znamo ni što nas čeka na putu ni koliko će putovanje trajati. Znamo ono najvažnije – na koji način putovati.

Čarobna šuma (naš život) puna je različitih izazova. Bit će da smo izazove na neki način izabrali sami. Možda smo u jednom trenutku prije ulaska u šumu sami izabrali “prepreke” na putu. Moguće je da nam se iz te pozicije sve činilo vrlo jednostavno i lako, a sad kad smo duboko zakoračili u samu šumu pitamo se: Gdje smo? i Što uopće radimo ovdje? Ova vrsta razmišljanje neće pomoći. To je isto kao da pokušavate pogoditi sliku sačinjenu od puzzlea, a u ruci držite 5% dijelova kompletne slike.
Od mozganja treba odustati. Proučavanja dijelova šume i njenih stanovnika također.
Treba odustati od Šume kao mogućnosti u kojoj se kriju odgovori na sva naša pitanja. Mudro bi bilo odustati i od samih pitanja. Ako znamo na koji način putovati i što će nas odvesti izvan šume nema potrebe da se bavimo detaljima i zamaramo suvišnim.
Možemo dok putujemo uočavati neke pojave na putu. Panika bilo koje vrste niti je poželjna niti pomaže. Strašna volja da se stvari riješe također nas neće zadovoljiti na duge staze.

Objektivno – ne znamo tko smo, gdje smo i kuda idemo – znači ne znamo Ništa. Ako ne znamo ništa – onda si ni ne možemo stvarno pomoći. Ne sjećamo se ni kako smo dospjeli ovdje…
Put iz čarobne šume može se prijeći jedino ako nismo opčinjeni samom šumom i putovanjem, nego ukoliko smo usredotočeni na sam subjekt tog putovanja. Onaj koji putuje je glavni akter u cijeloj priči – jedino se u njemu se kriju mogućnosti uspješnog prolaska i izlaska iz šume.
♥ ♥ ♥

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s