Kako nastaju zločesti ljudi?

ač– Mama, kako nastaju zločesti ljudi?
– Pa ne znam, mislim da je to splet nesretnih okolnosti.
– Kako to misliš?
– Pa mislim da, kad npr. vrlo nesretni ljudi odgajaju dijete, da se nesvjesno možda lijepo ne ponašaju prema djetetu, pa se nešto od tog ružnog ponašanja prelazi na dijete…
– A zašto su oni nesretni?
– Oni su nesretni jer su njihovi roditelji bili nesretni…
– Pa čekaj, onda tu u stvari nitko nije kriv!
– Pa i nije – sve to zajedno je u stvari splet nesretnih okolnosti.
– Mama, a znaš li ti da dijete ponekad može krivo protumačiti ono što mu roditelj govori?
– Znam. Nesporazumi su uvijek mogući, zato je dobro razjasniti ono što se može razjasniti, a i mislim da dijete osjeti kad roditelj ima dobru namjeru.
– Da.

Ne znam jesam li o tome već pisala (ima li išta o čemu već nisam pisala?) pa se ispričavam ako ponovim neku priču – bit će svakako u novom kontekstu.
Dakle u knjizi (ne znam više kojoj) autor opisuje jedan zanimljiv slučaj iz svog života. Nakon što je intenzivno proveo jedno vrijeme u ilegali meditirajući neku zen meditaciju, napokon je prošetao gradom i naletio na skupinu huligana. Iz nekog razloga su se odmah okomili na njega – fizički. Kako baš i nije imao neke šanse protiv čitave grupe u jednom trenutku se prepustio sadašnjosti. Ono što mu je bilo interesantno jest da je Mir koji je imao prije nemilog susreta i dalje bio prisutan, iako situacija u kojoj se nalazio nije niti malo bila idilična.
Uglavnom, tukli su ga, šutirali i sl. A onda su se odjednom međusobno posvađali oko toga tko će ga mlatiti pa su se na kraju međusobno potukli, a autor je neprimjetno odšetao.

Zanimljiv je to primjer. Jer, programi pored Inspiracije nemaju nikakve šanse. Možemo biti u jednom ili u drugom stanju. Programi imaju svoju logiku, ali su ustvari vrlo nelogični… osjećate da vam ništa nije jasno (tko, zašto i kako?).
S Inspiracijom je pak drugačije – nema pitanja, jer su suvišna. Sve je jasno i kad ništa nije jasno.
Kad hopsamo mi na neki način izlazimo iz gužve poput autora iz spomenutog slučaja. Možda nas zahvati po koja šamarčina ili udarac u nogu, ali u svakom slučaju bolje prođemo nego što bismo prošli da ne hopsamo (ili koristimo neku drugu tehniku).

U stvari, teško je odgovarati na pitanja osmogodišnjeg djeteta ako znate da odgovori mogu dolaziti iz programa. A djeca kuže kad nešto ne ‘štima’ i zato radi njih, radi nas samih, radi naših roditelja i njihovih roditelja: Hvala, Hvala, Hvala, Volim te, Volim te, Volim te…

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s