Drugi i ja, ja i drugi

Collect family silhouettesJedan nedavni komentar na fb (mali i gotovo neprimjetan) doveo me je do važnog uvida, koji sam od tada potvrdila više puta. Naime ljudi koji su nama učinili djetinjstvo (ili neki drugi period života) teškim ili ga obilježili na neki drugi negativan način, nekim drugim ljudima mogli su biti svjetiljka u najmračnijem tunelu, odnosno za njih su bili ruka spasa. Događa se i obrnuto, naravno. Netko tko je za mene bio najzanimljiviji i najsvjetliji muški lik u djetinjstvu, svojoj kćerki je ostao u nekim ružnim sjećanjima.Primjeri nisu važni, suviše su osobni, ali ima ih bezbroj u životima svih nas.

Što nam to govori? Mnogo toga. Između ostalog, da je naše viđenje neke osobe neraskidivo povezano s osobnim iskustvima koja imamo s tom osobom, dakle potpuno smo pristrani i subjektivni kada kažemo da je neko,, bezobziran,,,, sebičan,,,, lijen, ili bilo što drugo . Pri tom su ta iskustva nešto što smo mi sami (na razini duše) odabrali za sebe, kako bismo savladali određene lekcije i stekli neke spoznaje, a osoba koja nam na fizičkom planu omogućuje da ih steknemo na to se odlučila iz ljubavi, a ne iz želje za osvetom. Naravno, dok smo ovdje, teško nam je da to uvidimo i shvatimo, ali ovakav način razmišljanja može nam pomoći da se ne zaglavimo u osjećajima mržnje i prezira prema drugima. Vrlo često se radi o najbližim ljudima, roditeljima ili djeci što ovaj zadatak (prihvaćanja) čini još značajnijim, ali i težim. Mnogi od nas se, naime, u svojim pedesetim godinama drže slike koju su o svojim roditeljima formirali u ranom djetinjstvu i nikada ne uspijevaju ih sagledaju kao ljude sa svojim nedostacima i vrlinama, niti kao duše koje su također imale svoja zaduženja i iskušenja.

Sve to su naravno programi, čijim čišćenjem se oslobađamo ne samo mi, već i naši roditelji. Pri tom je vrlo značajno da uvidimo da ne znamo baš ništa ni o iskustvima koja smo sami za sebe odabrali, a naročito ne o iskustvima koja su odabrali drugi ljudi, ali i da smo bez obzira na to spremni nekoga definiramo kao,, lošu majku ,, ili,, lošeg oca,, zalepivši im tu etiketu zauvijek. Čini mi se da je puno bolje za nas same da se pomirimo sa svojim iskustvima kakva god da su bila i kakva god jesu sada, da ih prihvatimo i također shvatimo da su u pitanju programi, te da je savršeno beskorisno ih vučemo sa sobom. Dovoljno je da im kažemo,, hvala ti,, i,, volim te,, (beskrajno mnogo puta) i ostavimo ih u prošlosti, odnosno da ih predamo Bogu, jer ona su imala svoju ulogu u nekom trenutku našeg života i više je nemaju , osim ako ih mi ne izvadimo iz vreće svaki put kad poželimo da opravdamo neki svoj postupak u sadašnjosti.

Kada prihvatimo činjenicu da ne znamo mnogo o svojim izborima, bit će nam mnogo lakše prestanemo osuđujemo druge i dopustimo im slobodu da biraju, pa makar to bilo i pogrešno, po našem mišljenju. To osuđivanje i okrivljavanje drugih je vrlo jak program koje čovječanstvo dijeli, možda je jedan od koraka koji vode ka brisanju ovog programa, razumijevanje da nema drugih, da je sve jedna svijest i da smo mi istovremeno ta svijest i njen djelić.

Suzana V.

Drugi i ja, ja i drugi.

via Drugi i ja, ja i drugi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s