E, to je pitanje koje si uglavnom svaki hopsić postavi – uglavnom na početku hopsičkog staža.
Što uopće znači ‘hopsati dovoljno’ ?
Zaključili ste da je HO idealan za vas, ali imate ‘problem’: Kako pobogu hopsati non stop?
Evo malo pomoći  pa ćete vidjeti da nema ni tu problema (um je taj koji radi probleme svugdje pa i ovdje)…

U jednom zbilja odličnom intervju koji je Mabel dala Vesni Cirak Čubrić (hvala im) Vesna je postavila Mabel pitanja tipa: koliko je važna količina i gustoća ponavljanja alata s kojim hopsamo. Mabel je odgovorila da nije toliko bitno koliko ste puta ponovili npr. Hvala u jednoj minutu koliko je važno da je hopsanje bilo prisutno u toj minuti!
To je vrlo bitan podatak. Zašto? Zato jer Bog nema olovku i ne zapisuje koliko ste puta ponovili hvala u jednoj minuti, kontinuirano hopsanje je vrlo bitno! Kao uostalom i u svemu i ovdje je Kontinuiranost ključna. Ako jedan dan jedete zdravo imat ćete dobrobiti od toga, ali ako se konstantno trudite jesti zdravo i dobrobit će biti kontinuirana. To je sve jasno (uvjerili smo se u to bez broj puta) pa ajmo još vidjeti da kontinuirano hopsanje ustvari uopće nije problem… tim više što uvijek imamo potporu alata koji čiste za nas cijelo vrijeme.

Dakle, evo kako to izgleda kad se pretoči u brojeve (HO matematika) pa ćemo uvidjeti da je ispred nas svijetla HO budućnost.
Uzet ćemo ovaj podatak koji je spomenula Mabel: recimo da samo jedan put u minuti kažete Volim te. To bi značilo da ste dok traje jedna pjesma (oko 3 minute) rekli Volim te samo 3 puta, a to nije strašno, zar ne? Probajte, vrlo je jednostavno. Ako sad recimo u jednom satu kažete 60 puta Volim te – to je količina koju bez problema možete ponoviti u jednoj minuti – onda vidite da to nije nikakav problem, a hopsali ste kontinuirano jedan sat (nitko ne može reći da niste!, a i sigurno će tih Volim te biti i više).

Ajmo sad vidjeti koliko je to ako se na ovaj način minimalno hopsa u jednom danu. Znači recimo da je to 60 puta u jednom satu, a dan ima 24 sata, ali mi smo budni recimo 16 sati… to znači da ste ponovili otprilike 960 puta Volim te u jednom danu – i to se zove kontinuirano hopsanje…. recimo 60 na sat (doslovno). Možemo hopsati i 100 na sat – to bi značilo da niste ponovili 60 puta nego 100 puta Volim te u jednom satu. To je kao u vožnji – veća brzina – brže se krećete.
Kako bi to izgledalo slikovito na primjeru vožnje… Recimo da ste startali i vozite kontinuirano 100 na sat (kao na auto cesti), smireni ste… vožnja je kontinuirana a vaš dolazak na odredište siguran. A možete biti i nervozni – pa voziti 300 na sat i onda stati na odmaralištu jedno 2 sata pa onda opet ulijećete u auto i vozite 400 na sat da bi ste nadoknadili izgubljene sate… nervozni ste i nije vam jasno gdje ste… te kada ćete uopće doći na odredište.

KONTINUIRANOST JE VAŽNA, A NE KOLIČINA. Naravno, kad hopsamo nećemo brojati svaki izgovoreni Hvala ti ili Volim te (to je besmisleno), ali kontinuirano hopsanje zbilja nije problem ako postoji volja i malo discipline. S vremenom se naviknemo na ovu dobru naviku i hopsanje nam postaje normalno kao i hodanje. Više nismo svjesni svakog novog koraka, ali nam je itekako jasno da hodamo. I tako postajemo svjesni da u jednom trenutku hopsamo kontinuirano (kao što hodamo) i da se to dešava automatski, što je znak da smo usvojili jednu dobru naviku koja će nam itekako koristiti na našem ‘putovanju’.

Važno je preuzeti odgovornost i krenuti – pa makar i 10 na sat… i 10 na sat je vožnja, istina malo spora, ali je vožnja… bitno je samo da se krećemo (brišemo podatke) i da pri tomu znamo cijeniti vlastiti uloženi napor, a rezultati sigurno neće izostati… uopće nije moguće da izostanu!

– Dani Ella