O otpuštanju programa

hop‘Da Vam je kuća u plamenu, ne biste nikoga pitali kako da izađete. Ne biste se konzultirali sa Enciklopedijom, ne biste čekali da se pojavi neki mudrac i da Vam ponudi odgovor. Ne biste razmišljali dali je prikladno da iskočite kroz prozor ili ne, Ništa od ovoga Vas ne bi mučilo.’

Ako nas nešto zbilja mući onda ćemo to otpustiti – nećemo postavljati pitanja, analizirati zašto je to tako i sl.
Svijet je Ogledalo – ono je ‘naše’ Pravo lice. Tek u interakciji sa svijetom razotkrivamo onaj dio sebe za koji nismo niti znali da postoji. ‘Ovdje’ na površinu izlaze podsvjesni Programi koji nam otežavaju cjelokupni život, ali ih nismo ustvari svjesni. To je otprilike kao da nosimo 20 kg više i to konstantno. Na taj višak smo navikli i vrlo rijetko ga doživljavamo kao problem (obično su to krizne situacije npr. trčanje, penjanje uz stube i sl.) Na isti način isplivavaju Programi u različitim životnim situacijama, a tu su samo zato da bi ih Otpustili od sebe.
Najlakše otpuštamo kad smo svjesni da više dalje ovako ne možemo – kad ‘sve gori’ i čini nam se da je otpuštanje pitanje života ili smrti.
Nikada ne znamo što nas sve čeka na životnom putu, ali sa HO možemo ‘brisati’ i ‘otpuštati’ Programe bez tih ‘kriznih situacija’. Neke su neizbježne, ali i te neizbježne uz Hvala i Volim te se puno lakše podnose.   

Oglasi

5 responses

  1. Pozdrav,
    prakticiram hooponopono nepunih 6 mjeseci i stalno imam osjećaj da se nisam daleko makla. Promjene koje su se desile su duhovnog karaktera i jako sam zahvalna i sretna zbog njih jer život je postao ljepši, boje su jasnije i očekivanja su puuuno manja. Stalno čitam o čišćenju programa i da nije važno znamo li ili ne što čistimo već da volimo i zahvaljujemo za sve što nam dolazi u život. Upravo to i činim i željela bih još više i više ali na trenutak osjetim da sam stala i da ne znam kako dalje osim volim te i hvala, hvala za sve. Nikako da dohvatim inspiraciju o kojoj svi tako zaneseno pričate i koja vam mijenja i olakšava živote na jednostavne i nevjerojatne naćine. Hopsam dalje i vjerujem da je inspiracija tu negdje na dohvat ruke i samo ćeka da ja pružim svoje prema njoj. Ako netko zna alate koje smijete podijeliti sa mnom ili kako da sama pronadjem svoje alate jer kraj godine je daleko kada Mabel dolazi u Zagreb, neka mi javi. Hvala, Hvala i Volim vas

    Ivanka

    • Draga Ivanka,
      meni se ne čini da se nisi daleko makla 🙂
      A čini mi se i da su očekivanja još uvijek velika, jer unatoč tim prekrasnim promjenama, još se uvijek očito nije riješilo ono što tebe “žulja”, muči, pa ti se druge stvari čine manje važne.
      Do seminara, sasvim dovoljni alati su Hvala i Volim te, i još poneki na koji ćeš naići na blogu (rubrika Materijali, pogotovo materijali od Mabel, tu ćeš naći još alata). Inspiracija o kojoj pričamo je jednostavno – inspiracija, ne možemo je dohvatiti kroz programe… Zato otpuštamo, s povjerenjem se prepuštamo, dobrovoljno odričemo kontrole, i mreže ega koja kaže da mi znamo što je najbolje za nas. Ne znamo. Zato je na nama da čistimo, a Bog dalje zna što, kako i kada treba.
      I ne brini, SVI koji hopsaju onako kako treba (preuzimanje dgovornosti, stalno čišćenje i nemanje očekivanja), doživeli su ogromne promjene.

  2. Hvala,Hvala na podršci, stvarno i ja mislims da me očekivanja sputavaju i vuku nazad. Idem odmah na Materijale i hopšem i puštam da se čisti što više toga. Hvala

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s