Prije neki dan šećem nevjerojatnom prirodom. Dan je savršen: sunce, ljepota prirode oko mene, mirisi morskog bilja, lagani vjetrić i nigdje nikoga – fizička manifestacija NULE. Sve je naprosto savršeno i ja tomu svjedočim. Nema se ništa dodati, a niti oduzeti – sve je na svom mjestu.

I što sad?
Vrijeme je blagdana – Božić, Nova godina… Pripreme za njih počinju, čini mi se, svake godine sve ranije i ranije. Postoje tradicionalni obiteljski rituali koje treba slijediti i koji se prenose u duhu tradicije na svaku slijedeću generaciju.
Ove godine kao eksperiment ja sam odlučila ‘pobjeći’ od svega toga. Ne zato jer ne poštujem spomenute blagdane, već da bih možda spoznala njihovu vrijednost iz jedne druge pozicije.
U gradskoj vrevi postoje uglavnom dva slučaja: oni koji su fokusirani na sebe i oni koji su fokusirani na druge. Ovi prvi za vrijeme blagdana udovoljavaju sebi ispunjavajući si želje na razno-razne načine, dok ovi drugi rade to isto, ali njihova misija je orijentirana na druge (uglavnom članove obitelji i drage prijatelje ili pak materijalno siromašne i nemoćne).
A što ako ništa od toga nije dostupno na, recimo, sam Badnjak ili Božić?
Što ako se nemate čime baviti, pa čak ni sa samim sobom, jer je to naprosto suvišno? Onda samo Jeste i stvarnost doživljavate na potpuno drugačiji način. Možda je danas Božić, a možda i nije. Uostalom nekome jest, a nekome nije, a nekome će tek biti.

Da bi se doživio Božić treba prvo doživjeti onoga tko bi taj Božić trebao doživjeti. Onda Božić nije Program koji se ponavlja iz jedne godine u drugu. Onda to nije šablona po kojoj npr. svi krećemo sa kuhanjem u 6 ujutro da bi smo dočekali obitelj s gotovim tradicionalnim menuom u, recimo, točno 16 sati.
Nije bitno što slavimo i kad slavimo – bitno je da smo svjesni da Programi postoje i tamo gdje su najljepše upakirani.
Stojim pored mora i gledam ni sama ne znam gdje. Uklapam li se u ovu divotu svojim prisustvom? Jer u ovoj divoti samo jedna osoba može biti s ‘greškom’ – a to sam Ja. Samo ja ovdje mogu biti nositelj Programa – sve ovo ostalo je čista Nula. I ja sam u Nuli – kad nisam u Programima. Programe treba otpusti… sve redom, i slaviti blagdane u Inspiraciji s Hvala i Volim te.

Svima sve najbolje!

– Dani Ella