Poledica

prometnaDragi Hopsići,
noć prije Božića bila sam vani i vraćajući se cestom za doma kojom vozim 8 godina skoro svaki dan, naglo sam prikočila, a to nikako nije bilo pametno napraviti, jer je bila poledica. Auto se okrenulo,vrludalo i na kraju završilo ispod ceste!
Iako nije bila velika brzina niti velika dubina provalije možete zamisliti kako sam se prepala!

Dva prozora su se rasprsnula staklo je u milijun komadica poprskalo siceve, moj kaput, noge, cijeli auto je bio pun stakla. Prva, ali prva misao mi je bila hvala ti! Dok sam dolazila k sebi, počela sam se pregledavati, u strahu sam se pogledala u retrovizor, na meni nije bilo ogrebotine. Još u nevjerici, uporno sam tražila, mičući rukama komadiće stakla, bilo kakvu ogrebotinu ili natučenje, bilo što… ništa. Oko mene je bilo sve izranjavano. Sjedalo vozača izgrebano,vrata udubljena, stablo na koje sam se prislonila je udubilo vrata – ja bez ijedne ogrebotine. Ne znam kako da objasnim. Samo imam želju podijeliti s vama i zahvaliti se još jednom. Čuda se događaju svaki dan, samo neka imaju veći utisak na nas, a neka manja. Hvala, hvala. Moja prva, nadam se i zadnja prometna je po svim prijašnjim zakonima trebala proći puno gore.

Hvala, hvala na toj sreći, i usput da napišem danas mi je godina dana od početka čišćenja i svakodnevnog, sada već automatskog Hvala ti i Volim te ponavljanja.
Slobodno mogu reći drugi rođendan u pravom smislu riječi. Volim i Hvala.

– Katarina Musun

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s