Kako nešto tako glupo može izgledati tako stvarno?

O snovima ne znam mnogo, ali valjda nije ni potrebno da još nešto više ‘znam’, a spoznati mogu i bez znanja. Netko se s tim ne bi složio, ali srećom pišem o HO – a tu su neki parametri vrlo jasno složeni i definirani.
Da bi ‘ubirala plodove’ hopsanja ne moram znati ništa posebno o HO, ali prakticiranje hopsanja neizostavna je stavka.
Pa tako o sanjanju ne znam ništa, ali sanjam – imam iskustvo sanjača i to je dovoljno (barem meni).
Kako nešto tako glupo može izgledati tako stvarno i istinito?
Snovi su odličan primjer ovog paradoksa. Gotovo da je nevjerojatno što sve prolazimo u snovima i koji sve zakoni logike tamo mogu funkcionirati i to sasvim legitimno i razumljivo. U snovima je sve takvo kakvo jest: sasvim prihvatljivo, istinito i vrlo stvarno… i sve se to dešava baš meni, a ne nekome drugome! Znači postoji vrlo jasno i precizno iskustvo za vrijeme sanjanja, koje u cijelosti ‘pada u vodu’ buđenjem.
Sve ono za što sam se u snu ‘borila’, odjednom (buđenjem) postaje smiješno i besmisleno, u stvari potpuno neuvjerljivo. ‘Pa kako sam samo mogla povjerovati u te gluposti? Pa gdje mi je bila pamet?’ U stvari, vrlo je zastrašujuće kad spoznate da nešto što ‘izgleda’ vrlo stvarno i istinito u snu, iz pozicije probuđene osobe djeluje vrlo smiješno i potpuno neistinito.

Možda se dešava ista stvar kad nastupi buđenje iz ovog našeg budnog stanja.
Snovi su Programi (i njih treba čistiti). Dok spavamo i sanjamo, ti Programi nam izgledaju vrlo istinitim i stvarnim. Pa čak i ako ih brišemo hopsanjem u snu (što je vrlo učestao slučaj) svejedno to onda izgleda kao čišćenje u ovom ‘budnom’ stanju – hopsamo, ali nismo svjesni nepostojanja Programa, već se nadamo da samo Čišćenje pokreće čudesan proces njihovog uklanjanja.
Bez obzira koliko neki Programi izgledaju besmisleno i svjesni smo njihove jalovosti, svejedno ih je teško svjesno ‘rastočiti’ dokle god smo uronjeni u mediji koji ga podržava. Sama priča nije nimalo jednostavna niti trivijalna i samo umno razglabanje o njoj neće ‘pomoći’. Međutim, činjenica da nešto što je u jednom trenutku bilo smisleno odjednom postaje potpuno besmisleno, daje nam moguću potvrdu da NIŠTA NE ZNAMO.

I zato hvala, hvala, hvala, ne samo zato da bi došlo do buđenja, nego i zato da to buđenje bude što bezbolnije. 

– Dani Ella