Tko odabire?

slikanjeAko naslikate samo jednu dobru sliku onda imate: Jednu Dobru Sliku, ali nemate Slikarstvo. Imati Slikarstvo bi bilo nešto što je konstantno, univerzalno i višestruko svakodnevno primjenjivo.
Tako je i sa svim ostalim stvarima u životu – bitno nam je da imamo neki vlastiti učinkoviti Princip pomoću kojega možemo uspješno funkcionirati. Nekome je to joga, nekome meditacija, nekome HO. Kako biramo sami vlastitu odjeću, mjesto stanovanja i sl. tako nekako sami odabiremo ono što nam najviše odgovara.
Ako stavimo sa strane osobni ukus – vanjsku fasadu onoga što smo odabrali ostaje nam Sredstvo, Princip po kojemu funkcioniramo – mogli bi smo reći jedna vrsta ‘armature’ koja osobu drži ‘na okupu’ i čini putovanje kroz Život lakšim i smislenijim.
HO je način života i nije sam sebi svrha. Što to ustvari znači?
Znači da je HO primjenjiv, da nije mrtvo slovo na papiru, da se ne dešava samo u jednom trenu i nikada više, već konstantno.
HO je sredstvo, vrlo moćno sredstvo, ako je u rukama Inspiracije jer onda cjelokupni život postaje jedna vrsta neograničenog potencijala kreativnosti. Kroz tu kreativnost pomiču se granice – širi se svemir i mi spoznajemo nešto o Sebi i Životu za što nismo niti slutili da postoji.
Živimo u uzbudljivom vremenu, na uzbudljivom mjestu, a tako malo znamo o Sebi samima. Tu smo valjda radi milijun razloga, a jedan od njih je sigurno i taj da otkrijemo barem djelić onoga što zovemo JA.
Uz HO to otkrivanje je svakodnevno i konstantno, a očituje se na bezbroj kreativnih načina, samo ih treba znati uočiti, pročitati, vidjeti.
Mudrost ne dolazi uvijek tamo gdje je očekujemo. Valjda ne zbog toga što je nepristojna već zbog principa preko kojega je najjednostavnije Učiti. Učenje nije ono učenje iz škole (bubanje na pamet) – to je ustvari Igra u kojoj bez obzira koliko trajala nema gubitnika, samo Pobjednik.

Neki dan gledam jedan kratki video i razgovor teče od prilike ovako:
-Tko ustvari donosi odluku?
Evo primjera: Ako vas netko upita: Hoćete li čaj ili kavu?, odgovarate automatski, birajući jedno od tog dvoje. Tko je tu donio odluku o izboru?
Odgovor na to pitanje potpuno nebitno – izbor je donešen i on se jednostavno dogodio, kao što se sve u životu jednostavno događa…
Ali kad u slijedećoj sekundi pomislite: Ja sam odabrao npr. čaj, a ne kavu, izdvojili ste se – stvorili ste Ja koji ima slobodnu volju i izbor.

Ovo je odličan primjer o razlici između Programa i Inspiracije gledajući iz malo dublje razine. Kad smo pod Inspiracijom onda se Život dešava i mi smo u njegovoj ‘struji’ (sjećate se: ne znam ja ništa, ne znam što je dobro za mene i sl.), a kad kažem Ja sam odabrala to i to – automatski sam se izdvojila, napravila vlastiti izbor i ustvari izabrala Program.
Zbog toga HO toliko inzistira o odustajanju od svega – prestanku razmišljanja, prosuđivanja i sl. jer Život se ustvari dešava pod vodstvom Inspiracije, Život je kreativnost same Nule i mi smo sastavni dio tog savršenog procesa uvijek, osim ako ne odlučimo suprotno i kažemo: ja odabirem….

– Dani Ella

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s