Zapleteni u klupko očekivanja i opravdanja

klupkoNa jednostavnu molbu možeš li ili ne možeš nešto učiniti često dode kovčeg pun očekivanja. Očekivanja kako bi trebalo nešto napraviti, gdje, s kim, zašto, ili s druge strane zašto nešto ne možeš napraviti, koju poruku time šalješ i zašto odjednom nakon redovitih DA na zamolbu, ovoga puta kažeš Ne! Tisuću pitanja i hrpu oćekivanja otvara jedno jednostavno DA ili NE na jednu zamolbu. Očekivanja i opravdavanja (koja se također očekuju).

Od kad sam se zaposlila, gotovo uvijek bih posao stavila prije svega, prije obitelji, partnera, prijatelja. Posao je bio prvi, a sve ostalo kad stignem. Naučila sam sebe da je tako jedino ispravno i naučila druge: kolege da sam 0-24 dostupna, a obitelj i prijatelje da za njih nemam vremena. Možete li zamisliti u kojem sam smjeru išla? Kakav me cilj čekao? No, netko tko zna bolje, stavio me pred zid, zid s ogledalom u kojem sam vidjela sebe i cijeli svoj život, odluke i postupke iza sebe. Bio je wake up call! Srećom javila sam se! No, bila je to tek jedna od mnogih takvih situacija. Slične situacije bi se ponavljale, a ja bih uvijek odabrala posao ispred obitelji. Ne zbog dodatne zarade, već zbog osjećaja da se to od mene očekuje. Ponavljala sam to sve do danas, ali danas sam postupila drugačije.

Zahvaljujući Ho’oponoponu osvijestila sam taj ponavljajući obrazac, program, sjećanje,… kako god ga nazvali. Ponovno sam osjetila da se od mene očekuje prisustvo na nekom sastanku upravo na dan kada moja sestra slavi rođendan i ponovno ista situacija: odabrati između posla i obitelji. Što učiniti? Kako postupiti? Kako da svi budu zadovoljni? Ne, ovo posljednje pitanje je pitanje koje si nikada ne bismo trebali postaviti. Zašto? Zato što mi nismo na ovome svijetu da bismo ispunjavali tuđe potrebe i očekivanja, već svoje.

Krajem prosle godine, u jednom stanju polumeditacije, kada sam bila u vrlo slicnoj situaciji, no kada sam izabrala posao umjesto obitelji, a onda se cijeli dan lose osjecala zbog toga, dobila sam jednu snaznu poruku koja u ovakvim slucajevima, dilemama, trilemama, a narocito kad su dopunjena ocekivanjima i izazivaju opravdanja pomaze doci do jasnog odgovora sto je ispravno za nas, sto nam je ciniti. Taj se “alat” zove pitanje. Postavljate ga sebi, svojem unutarnjem JA, a glasi: sto je zelja srca mog? Uvijek, ali bas uvijek kad bih na taj nacin odabrala hocu li ili ne nesto uciniti, kako cu postupiti, sto je za mene najbolje,… odgovor koji bih dobila bio je onaj pravi, onaj koji otvara vrata. Kada bih poslusala svoje srce i njegovu zelju, nestala bi ocekivanja, ogovaranja, ne bih se imala zasto opravdavati, jednostavno bi se moj odgovor, koji mozda nije onakav kakav bi se ocekivao, prihvatio kao OK. I prica bi u trenu bila gotova.

Odlucila sam svoje srce slusati sto vise i sto cesce! Jedino ono zna sto je za mene najbolje, pa ako vam na vasu zamolbu kazem NE, a mozda ste ocekivali DA, znajte da vam to govorim iz srca, jer osjecam da je tako najbolje za sve! I reci cu vam i HVALA sto ste mi dali jos jednu priliku da ucim kako biti iskrena prema sebi, kako slusati svoje srce i ciniti ono sto me veseli, a ne ono sto se od mene ocekuje. Ocekivanja su samo u nasim glavama, ona su programi/obrasci koji se ponavljaju, i ponavljat ce se dok god ne shvatimo da radimo nesto suprotno onome sto nase srce zeli. I hvala im na tome jer nam pokazuju da mozemo zivjeti bez njih, ispunjenim zivotom, u sreci i zadovoljstvu, a ne prema ocekivanjima.

Opravdanja su nastavak ocekivanja. Ona se razvijaju od ocekivanja. Obrisemo li ocekivanje, nestat ce potreba za opravdavanjem. Sjetite se toga kada se drugi put idete nekome opravdavati zasto necete ili niste nesto ucinili. Sjetite se da se opravdavate za nesto sto se od vas ocekivalo da napravite. Sjetite se zasto to niste napravili. Je li vas odgovor zato sto ste osjecali da nije ispravno ili potrebno nesto uciniti? Ako ste sa svojim postupkom u sebi, u svom srcu u miru, nema potrebe za opravdavanjem! Ako druga osoba to ne vidi, ne shvaca, prije nego joj se idete opravdavati, dajte joj priliku da sama dodje do spoznaje da je vasa odluka ili odabir bio ispravan. Kada dolazi iz srca, kada vam srce kaze sto je njegova zelja, znajte da niste u krivu! Tko god ili sto god u vama sapce mozda nisam trebao, mozda ipak nisam u pravu i sl, to su sumnje, ponovno se programi pale! Vjerujte svome srcu! To je jedina i najsnaznija obrana od programa! No, kad god se koji program ponovno pokrene, znajte da ne cinite nista neispravno, to su samo njihovi pokusaji da ponovno zavladaju vama. Zahvalite im sto su se pojavili i dali vam novu priliku da im pokazete da odabirete put ljubavi, put srca! Vjerujte u sebe, vjerujte u svoje srce i poruke koje vam salje! Vodi vas na pravi put, put ispunjen ljubavlju, srecom i zadovoljstvom!

Nek’ vam je sa srećom!

– Marijeta Matijaš
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s