Kad bih mogla…
Kad bih mogla birati da mi se ispuni samo jedna želja svaku večer bila bi to želja da sa svakim novim danom mogu sve oko sebe vidjeti kao da vidim prvi puta.

Ne radi se tu o želji o zasićenju postojećim već potreba da otpustim sve ono što me sprečava da vidim svijet oko sebe baš onakav kakav jest. To se odnosi apsolutno na sve: ljude, stvari, pojave…
Sjećanja, ta glupa sjećanja oko svega stvaraju vlastiti identitet, uokviruju sliku na svoj način dajući mu neko svoje vlastito značenje.
Uspomene nisu isto što i sjećanja. Uspomene ne nose teret sa sobom, a sjećanja da.

Kad bih mogla samo na 5 minuta vidjeti svijet oko sebe lišen svih mogućih etiketa, značenja… i ostalih programa bila bih barem na tih 5 minuta potpuno Slobodna.

– Dani Ella