Zamislite da svemir ne dopušta Zemlji da pluta njime! Ne možete zar ne? Kako bi bilo da zrak odjednom odluči da ga ne možemo disati? Ne možete ni to zamisliti? 
To je Ljubav… nešto nezamislivo, a opet istinito, znano, sasvim pouzdano. Njome plovimo, nju dišemo… živimo.
Ako joj dopustimo, Ljubav će nas zaposjesti, zarobiti naše tijelo i nositi ga po bespućima bezbrižnosti.

Ali, gle, ona će to učiniti Iznutra.

Dajmo Ljubavi priliku da nas iscijeli! Jer Ljubav uzima sve.
Kada uzme sve, onda je sve u nama koji volimo. To je Inspiracija… ostati bez ičega, a opet imati Sve.
Sebe imati, Sebe znati.

Ostajem, ne mrdam nikud. Jer volim. Voljeti je biti svugdje, raspršen Sobom, životom.
Volim te jer nemam kud. Kad god sam imao kud, bio sam u problemu. Hvala ti Ljubavi za stisak, za stjerani kut.
Hvala ti za Volim te! Za blagost bivanja, za milost što Jesam.

Hvala ti.

– Neno Lubich