Vidim mnogi “svježi” hopsači pitaju zašto su razni problemi još tu, a oni vrijedno hopsaju. Prema svom iskustvu, ja bih to opisala ovako: Doista volim putovati, no kamo god bih PRIJE krenula, nisam uživala u putovanjima jer su me pratili strahovi (hoće li kiša padati, a ja nisam ponijela kišobran, hoće li puknuti guma na autobusu…. i tako u nedogled).

Sada kad putujem “čista” i uvijek sa sobom nosim kofer prepun LJUBAVI, kiše i dalje padaju, gume i dalje pucaju, a putovanja su ljepša nego ikad, jer mene prati mir u srcu, više ne bojim. Mandela je to lijepo rekao “Nama koji volimo letjeti, nije problem padati”.
Hoću reći…problemi će i dalje biti tu jer Život nije hodanje po ružinim laticama, nego balansiranje na žici koja je ponekad glatka, a ponekad bodljikava – ono što se promijenilo barem kod mene, jest da se lakše nosim s bodljikama na putu kada eventualno iskrsnu (moram reći da ih je jako malo u zadnje vrijeme ili ih ja više i ne osjetim).

  Napunite dakle dragi moji kofer pun LJUBAVI, srce puno povjerenja u sebe i putovanje u budućnost…. bit će Vam vjerujte čista radost!
Hvala vam! Volim Vas!    

– Jasmina Boni