Darežljivost Ho’oponopona

sNedavno smo mijenjali raspored sjedenja u uredu. Prije sam bila okrenuta prema zidu u kutu daleko od prozora tako da me nije dopalo baš puno danjeg svjetla nego je uvijek morala biti upaljena uredska rasvjeta.

Sada kada smo promijenili raspored sjedim do prozora kroz koji mi dolazi divno sunčevo svjetlo, čak i kad je tmuran dan ja obavezno maknem zavjese da pustim svo ono svjetlo koje tog dana mogu dobiti. Bonus te nove pozicije je i lijep pogled na ostatak ureda gdje sjede kolege, a dijele nas zelene biljke kojima smo malo ukrasili ured…

Ali važno je reći da je ideja novog rasporeda bila da dobijemo bolji prostor za sastanke, što smo i riješili, a sve ovo što sam gore navela je zapravo samo bonus

To me podsjetilo na ono što dobivamo kada hopsamo…

Najčešće počnemo prakticirati ovu tehniku jer želimo riješiti neki problem, ali onda naučimo da sa HO zapravo i ne rješavamo problem onako kako smo to zamislili nego prije svega učimo biti u miru sa našim problemom. Učimo kako bez očekivanja i sa punim povjerenjem pojmiti ne da će sve biti u redu nego je već i sada sve u redu. A dok to učimo, dolazimo do lekcije da nema nikog vani i kroz to otkriće ispari sve ono što doživljavamo kao “problematični odnosi sa drugim ljudima”. I onda dalje, kad maknemo te “očite probleme” prepoznamo da ima još svašta-nešto što uopće nismo niti doživljavali kao problem, ali nam svejedno remeti mir.

Ali sada znamo da to sve možemo fino izhopsati Sada znamo da su to sve programi koje možemo otpustiti – sve ono što doživljavamo kao problem i sve ono čega uopće nismo niti svjesni – na nama je samo da čistimo, čistimo i čistimo. A HO je jako darežljiv i daje nam puno bonusa – često mislimo da čistimo jednu situaciju, a očisti se nešto posve drugo – odlično!

I tako malo pomalo sve češće dohopsamo u beskonačni mir. A iz tog mira nema povratka – ne zato jer to nije moguće, već zato jer nam to više nema smisla.

I uvijek možemo navući zavjese, ako baš želimo, ali ipak radije biramo uživati u tom prekrasnom čistom svjetlu jer jednom kada ga osjetimo ne pristajemo na ništa manje. Čak i u najoblačnijim danima znamo da je sunce tamo, a hopsanje je toliko moćno da miče i zavjese i oblake. Na nama je samo da kažemo: neka bude svjetlo… odnosno HO rječnikom: Hvala volim te…

 

-Nikolina Tomašković

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s