Ove sam godine naučila, da što god htjeli i mislili da moramo imati, doći će samo ako nam je zaista potrebno u životu.

Naučila sam da ljudi nisu zli, samo nesretni i da treba gledati malo dublje od površine.

Naučila sam da u meni kao i svakome od nas ima puno više od onoga što se vidi i što vjerujemo i da su naši potencijali beskonačni, a naše srce nema granica.

Naučila sam da sve što si stvarao i sve za što si živio može nestati u jednom trenutku, a da svijet neće propasti. Naučila sam da si u jednom trenutku na vrhu planine, već u drugom možeš biti na samom dnu – ali sve dok se penješ i stremiš visinama nećeš nikada izgubiti.

Naučila sam da je lako voljeti – ako voliš sebe. Da je lako gubiti – ako znaš da nisi istinski ni posjedovao. Vidjela sam svijet jednim drugim očima i otputovala sam na mjesta koja prije nisam poznavala, negdje malo dublje u duši – otkrila sam jedno novo svjetlo iza svih strahova i jednu novu radost iza tamnih zastora.

Naučila sam da je voljeti sebe isto kao i voljeti svijet, jer u ovom smo svijetu svi na neki način povezani. Naučila sam da je život tek prolazna avantura na ovom planetu i da ga ne smijemo shvaćati preozbiljno, u suprotnom bi ga mogli potratiti. Još manje smijemo sebe shvaćati preozbiljno.

Naučila sam da sam hrabrija nego što sam mislila.

Naučila sam biti u miru sa sobom i drugima čak i onda kada je svuda oko mene kaos – i tad je sve baš onako kako treba biti.

Naučila sam da ni jedna situacija u životu nije kazna nego prilika da porasteš još malo i da drugi puta budeš pametniji.

Naučila sam biti zahvalna na svemu što me okružuje i živjeti tu zahvalnost u svakom danu i trenutku.