Dragi svi,
poželjela sam s vama podijeliti jos jedno osobno iskustvo HO….
„Iskustvo ljubavi i vjere…..“…hvala, hvala, hvala

Ho je nesto najbolje, najljepse sto nam se svima moglo dogoditi.
HO je bozanstvena tehnika, koja ne samo sto rijesava situacije, vec nam zbilja donosi MIR.
MIR koji je prije svega najpotrebniji svima nama….hvala, hvala, hvala….
U danasnjem modernom drustvu covjek se utapa u masi ljudi. Covjek zaboravlja tko je. Covjecanstvo ne zna odakle je, ni kamo ide na ovoj zemlji usred svemira.
Bolest, strah od smrti, osjecaj da je ona realno moguca ili da je vec blizu, tjera nas na promisljanje i inventuru naseg zivota. Obicno se kaze da bolest cijelu obitelj potresa, dovodi u krizu, ali je i okuplja te zblizava. Nas je zblizila jos vise! Moja inventura mi je pokazala da ne trebam nista znati, nista pitati, vec preuzeti odgovornost za sve sto mi se dogadja….
Za puno ljudi pa tako i za nas, prvi tren nakon dijagnoze bio je vrlo tezak.Trazimo pomoc, savjete, i zanima nas sve…. Nakon reakcije straha, iste sekunde: Sto je to u meni sto me dovelo do ovog iskustva?… hvala, hvala, hvala…
Medjutim, jedino sto nas treba zanimati je: Vjera…Vjera u Boga, Vjera u Ljubav, Vjera u Cuda….
Hvala, hvala, hvala…

Isto moram napomenuti, da je sasvim normalno da imamo osjecaj straha, ljutnje, stresa, boli…. Svi ti osjecaji su normalni… hvala, hvala, hvala….
Moja obitelj i ja, shvatili smo, ako bolest dozivimo kao gubitak svega sto smo prije imali i izgubili saznanjem o bolesti, javljat ce nam se osjecaj bespomocnosti, straha, tuge. Stoga smo mi bolest vidjeli i dozivjeli kao izazov koji se moze i zeli izdrzati, te smo se osjecali zahvalno.

Da li se moze pricati o zahvalnosti kad se brinete da li ce Vam blizak clan obitelji prezivjeti??? Ooooo, moze, i te kako… Bili smo zahvalni na svakoj informaciji, na svakom pa i najmanjem tracku nade koji smo dobivali… Vjerujte, nije bilo lako, medjutim izasli smo na „cisto, toplo, sunce“… hvala, hvala, hvala….

To mozemo zahvaliti samo Ho’oponopon-u…. hvala, hvala, hvala….. Priznajem, postojala su ocekivanja…. Medjutim, dala sam sve od sebe da ocistim i ta ocekivanja…. Govorila sam sama sebi: Bog zna sto je najbolje za tebe!… Nisam se pitala zasto, kako…. samo sam hopsala… hvala, hvala, hvala, hvala….. Sto je to u meni….. hvala, hvala, hvala…..
Pitala sam se na momenat… Da li mogu ocistiti ovu situaciju? Da, Jasna, mozes…. idemo….. hvala, hvala, hvala
Vjerujem da je sprijeceno nesto vece…

Moj prvi posjet seminaru 11.2014. dao mi je snage, dao mi je vjere da je sve u redu…i je, sve je u najboljem redu… Nismo dobili teret koji ne mozemo podnijeti…. hvala, hvala, hvala….
Stoga dragi moji svi, molim Vas… nikada ne posustajte, ni jednog trena, koliko god da je tesko, koliko god izgledalo bespomocno…. Imajte vjere, snage…. hopsajte na najjace, koristite alate koje smo velikodusno dobili na poklon… hvala, hvala, hvala…. svake sekunde, svake stotinke…hvala, hvala, hvala…..

Ho je moj nacin zivota i zahvalna sam na tome!
Volim Vas dragi hopsici…..

Hvala, hvala, hvala….

– Jasna Takač
P.s.Jedva cekam drugi seminar…..