Od jedne misli do sretnog života

hooponoponoIstinsko Ja, Božanstvo, Jedno – to je beskonačna Svjetlost koja uvijek sja u nama punom snagom i uvijek je prisutna i savršena bez obzira na sve. Naša je odluka kako ćemo se odnositi prema toj Svjetlosti.

Unutarnje dijete je dio nas gdje spremamo naše reakcije, strahove, uzročno-posljedične veze, vjerovanja i sve druge programe. Upravo su to projektori kroz koje unutarnje dijete propušta Svjetlost, no, zbunjuje ga jer radi kako smo ga naučili, a vidi da nismo sretni… ali i dalje radi kako smo ga istrenirali jer nam vjeruje, želi nam udovoljiti i žudi da budemo ponosni na njegovu poslušnost… i zato nas promatra, kao što svako dijete više uči iz ponašanja roditelja nego iz riječi.

Programi projiciraju našu stvarnost onakvu kakvu samo mi vidimo i zavode nas da toj slici slijepo vjerujemo, sve dok ne shvatimo da je nestvarna i jednako važno – bezopasna. Umjesto da tvrdoglavo gledamo te naše projekcije, možemo radije biti tvrdoglavi kad želimo pokrenuti Hvala.

Kad postavljamo pitanja, opet i opet, dajemo značenja, opet i opet, tražimo sva moguća rješenja ili osjećamo već dobro poznatu tjeskobu – to je ta navika koju smo naučili naše unutarnje dijete. Naučimo ga sad da u tim istim obrascima ubaci Hvala. I opet Hvala. I opet Hvala. Istom onom tvrdoglavošću, istom onom navikom, kao što sa oštrim alatom možemo napraviti štetu ili možemo rez po rez napraviti najljepšu skulpturu ikad.

Dok vrtimo iste priče u glavi to zapravo programi vrište da ih otpustimo. Dolaze nam uvijek iste situacije i slični problemi, a mi umjesto da ih pustimo iz naše kuće tvrdoglavo zatvaramo vrata i ne puštamo ih. Istom tom upornošću možemo otvarati ta vrata sa svakim Volim te… i opet Volim te… i opet Volim te. Slađe je biti umoran od stvarne ljubavi nego od nestvarnih programa. Volim te je najstvarnija stvar koja postoji.

I ne trebamo se bojati programa, dozvolimo im da nam pokažu gdje trebamo biti uporniji. Ako život shvatimo kao igru, tvrdoglavost postaje zabavna igračka. Ako već primjećujemo da postoje te neke osobine kojima održavamo programe na životu, zašto ih ne bismo iskoristili da održimo na životu ono što vrijedi?

Kratak je put od jedne misli preko navike do sretnog života. Ako ste imali potrebu da donesete novogodišnje odluke, donesite radije odluku da sa svakim Hvala započinjete ne novu godinu, nego novi život. Jednom kad unutarnje dijete pokrene Hvala Volim te, pustite da ono vas uči kako živjeti život na najlakši način.

– Nikolina Tomašković

Oglasi

2 responses

  1. Prekrasno,Nikolina hvala,hvala,hvala! To je moja istina, najbolje opisana Bozanska ljubav ta beskrajna svetlost koja isijava iz nasih bica, nasih ociju i nasih srca, hvala jos jednom Mira

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s