O sjećanjima

sjećanja

Postoji bojazan oko tzv.dobrih sjećanja, oko toga zašto njih treba čistiti, što su nam oni učinili?

Ho’oponopono ne dijeli sjećanja na dobre i loše, on se bavi otpuštanjem svega što nas sprječava da budemo u Nuli. Dakle, SVI programi, podaci, rutine i slično. Međutim, mi nećemo zaboraviti svoja druženja s pokojnim ocem iz djetinjstva! Nećemo zaboraviti ni prve poljupce s dragim ili dragom. Ho’oponopono čisti našu ovisnost o tim sjećanjima, uzorke i energetske tragove koji su ostali iza svih naših interakcija s drugim ljudima. Znači ostaju nam ta sjećanja, ostaju nam i lijepi osjećaji koje oni provociraju, ali nas oslobađaju tuge što je otac umro, što je cura sada s drugim, jer znamo da je to njihov put i preuzeli smo odgovornost za to. Drugim riječima, mi smo slobodni. Problem je što kod tzv.dobrih sjećanja ne želimo otpustiti takozvanu ugodu, žudimo za njom i želimo je ponovno imati sada i ovdje, istu takvu, jer nam nedostaje. Želimo s njome zamijeniti nešto što se sada događa i ne sviđa nam se! Sve je to poput bacanja mreže u more i pokušaji da s njom uhvatimo vodu. Dok stojimo nad golemim oceanom te vode možemo otpustiti žudnju za njom i poletjeti u neke druge razine i imati nova iskustva.

Caka je u tome da se mi ne moramo baviti sortiranjem sjećanja, lijevo loši, desno dobri, kao da radimo u nekom skladištu. Mi čistimo iskustvo života, znači sve ono što nam dolazi svakodnevno i to otpuštamo jer su to tek vrhovi golemih planina podataka koji tu postoje, a nemamo znanje o njima. Čišćenje je apstraktno, nema načina da ga um linearno razumije, jer da ima, onda bi imali institute i fakultete za čišćenje. Stoga um sortira, jer se boji da bi mogao nešto izgubiti.

Volim povlačiti paralele sa snovima, jer su to odlični primjeri, a svi ih poznaju. Dakle, u snu vi percipirate sadašnji trenutak i nemate svijest o okolnostima toga, niti vas zanimaju. Samo ste tu, sudjelujete u snu i imate iskustvo. Nema analitike, niti logike, nema bojazni da će to nestati. A kada se probudite, ipak sve nestane! Žalite li za tim sjećanjima? Jeste li u strahu da su otišli nepovratno? Snovi su iskustvo života, baš kao i java, ali smo u snu oslobođeni ovisnosti o tom iskustvu, sasvim smo uz miru oko tih sjećanja.

Ja doživljavam praksu Ho’oponopona na sličan način: on mi pomaže da lebdim, da otkačim one kugletine što su lancem vezane za mene i ne daju mi mrdnuti. Bez obzira koje su kugle boje, crne ili bijele, dobre ili loše, i dalje sam stuck! U konačnici, sve je to ipak samo interpretacija nečeg puno većeg i umu nedokučivog; i prvi korak, ujedno i najteži je odustati od nastojanja da objasnim sebi što je to, zašto je to i što ako!

– Neno Lubich

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s