Kako se ponašati prema ljudima koji nas okružuju, a znamo da nam crpe energiju?

mir

Ako podignemo stvari na apstraktniji nivo i promatramo sebe kao energiju, onda je to vrlo kompleksna struktura energetskih vlakana koja struji svugdje u nama i oko nas. Mi smo jedna velika energetska lopta koja u sebi sadrži višeslojnu strukturu svijesti, a njeno stanje ovisi o našem održavanju. “Curenje” energije je zapravo rezultat našeg otpora prema sitnom mučitelju, a ponajviše prema Sebi. To je komunikacija u jednom smjeru, predator crpi, a mi dopuštamo, jer stišćemo.


Uvijek je tu odgovor isti. Moramo preokrenuti stvar, preuzeti odgovornost, te od žrtve postati istraživač, pa onda i učenik. Ako nas netko svakodnevno tlači, što možemo učiniti? Pa nemamo baš puno izbora, dva, tri najviše. Maknuti ćemo se odatle, a ako to nije moguće, ostaviti ćemo nepromijenjeno stanje, pa čekati da univerzum riješi (a ovaj to rješava tako da nam “pošalje” tumor ili rak). A možda ćemo djelovati u smislu: “OK, što mogu učiniti da preokrenem stvar?” Život je projekt, scenografija beskrajna teatra u kojem igramo različite uloge i važno je da s vremena na vrijeme utječemo na scenarij, preuzmemo palicu u svoje ruke. Pa ćemo tako stalno raditi nove strategije i manevre kojima ćemo preusmjeriti energiju tog odnosa u neki drugi odnos, poput prihvaćanja. A kada se dovoljno osnažimo, možda i u Ljubav?


Ja to volim zamišljati kao da su rubovi naše aure neka ribarska energetska mreža. Ako je ona gusta, one malene kockice su jako zbijene, onda nema protoka iznutra prema vani, držimo sami sebe zatočenim. Sve što uđe, (a ulazi jer mi to dopuštamo), ne izađe, pa konačno dobije vlastitu svijest, instalira se u našu auru, postane neposlušni entitet koji nas iscrpljuje. Ali ako jaaako razrijedimo mrežu, kockice budu velike, onda sve prolazi kroz nas, i odlazi negdje u beskonačnost (možda tako Božanstvo čisti – mi propustimo, Ono pomete? 😀  Moramo dakle, razrijediti svoju privrženost ka osobnoj povijesti, programima, sjećanjima, svime onim što mislimo da jesmo.
Ho’oponopono radi na tome. To je praksa koja prorjeđuje naš otpor i pomaže nam da propustimo kroz nas životne bure. Istovremeno, ta dodatna energije će nam dati snage da istražujemo te iskorumpirane odnose, njihovo porijeklo i izvor. Odjednom, od žrtve postati ćemo aktivni sudionici u istraživanju naše moći da prihvatimo, ne prosuđujemo i počnemo u tišini razumijevati kako bezuvjetno voljeti, jer sada imamo znanje. 

– Neno Lubich

Oglasi

One response

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s