Što čuješ kad slušaš Sebe?

slušaj sebe

Što čuješ kad slušaš Sebe?

… nešto što ti nedostaje? …osjećaj da ne vrijediš? …žalost, očaj, nemoć?

Možeš to zvati depresijom, možeš reći da je to tijelo boli, uloga žrtve ili možeš to smatrati zanemarenim unutarnjim djetetom. Nazovi to kako želiš, samo mu se posveti, budi tu i slušaj. Jer ono je tu da ti nešto govori, traži iscjeljenje i zaziva utjehu, zato bez obzira kojim imenom to nazvao – zagrli i izljubi.

Što čuješ kad slušaš Sebe?

… misao koja te nervira? …nečiji savjet? …drsku izjavu od kolege, muža, bivšeg muža?

Nemoj bježati, dosta je bilo bježanja. Jer uvijek kad si bježao to isto te kad-tad dočekalo, jel da? Sad za promjenu stani i promatraj što se događa u tebi kad to slušaš. Možda ćeš spoznati nešto, možda ćeš shvatiti da bez toga možeš, možda će te odvesti do nečeg drugog. A možda se jednostavno neće dogoditi ništa – samo ćeš prestati bježati.

Što čuješ kad slušaš Sebe?

…ideju pametniju od svih tuđih? …poriv da promijeniš svijet? …tra-la-la da ne moraš uopće mijenjati svijet?

Ovdje možda ima prebacivanja odgovornosti, našlo bi se i malo uma tu negdje, a možda ima i ega u tragovima. E pa baš u tim trenucima osvjesti to što izvire na površinu i odaberi da li ćeš se zaplesti u tu mrežu na površini ili zaroniti u dubine gdje ima nečeg puno dubljeg – Tebe.

Što čuješ kad slušaš Sebe?

…pitanja? …sumnje? …strah?

Ne trebaš se bojati straha niti sumnjati u svoje sumnje niti propitivati svoja pitanja. Pusti ih neka budu, takvi kakvi jesu. Promatraj što se to odvija, kakvim bojama su obojani i kakav miris daju tvojoj svakodnevici. Možda se razotkriju kao najbolji poklon, možda niotkud dobiješ odgovore, a možda ti Sebe pokaže da ionako već znaš odgovor – bez ikakve sumnje.

Što čuješ kad slušaš Sebe?

…dah, tišinu? …hvala, volim te? …cijeli svemir?

Sve dok čitamo Sebe više nego ikakvu knjigu i slušamo Sebe više od ikakvog predavanja dajemo dozvolu vodstvu da prostre svijet pred nama kao put od zlatnih pločica. Postajemo svjesni da nismo ni subjekt ni objekt Ljubavi nego sama njena srž, beskonačna i savršena. Ako promatramo Sebe kao dio te beskonačnosti dozvoljavamo da se pitanja pretvaraju u slatku znatiželju, a traženje odgovora u veselu zaigranost. Iz te pozicije otpuštamo plešući i vjerujemo svakom svom koraku.

Što čuješ kad slušaš Sebe?

Što god da čuješ u redu je. Možeš to nazivati, osjećati, objasniti bilo kojim terminom i na bilo koji način, ali na kraju krajeva možeš čuti samo nešto od ovo dvoje: Ljubav i sve ono što vodi do te Ljubavi.

Dakle, što čuješ?

– Nikolina Tomašković

Jedan odgovor

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s