Muza sam upoznala pred 5 god. Provlacio se lroz moj zivot i prije ali uvijek kao neka “manja uloga”. Nas pocetak nije bio lijep, popracen s puno ovozemaljskih poroka i uzitaka.
Bog je intervenirao i u meni se zaceo novi zivot! Desila se ljubav i prica traje dan danas. Odnos je krenuo s apsolutnim iskrenim prizmanjima svih teskih stvari koje smo cinili i prolazili.Znala sam da ulazim u odnos s “teskom osobom ” osobom koja ima jedan dio programa kao moj otac, ali ljubav je jaca. Ti programi, njegovi, su sve cesce aktivirani i moj mozak “sam ” krene hopsat i samo hopsam i cistim i prihvacam odgovornost. Svaki od tih programa je bio sve intenzivniji i intenzivniji, a ja sam se trudila sto vise cistiti i prepustati da Bog cini svoja cuda!
I neki dan se desila eskplozija programa u njemu, izazvana “nicim” fizicki je nasrnuo na mene, a ja sam samo sjedila i cistila. Kada se smirio sam krenula pricati : “I da me tenkom pregazis , tvoj ego nece ubiti moju ljubav prema tebi, moja je ljubav JACA! Tvog ego ce te uciniti usamljenim covjekom u moru dusa koje zele biti tu jer te vole, i nemaju ocekivanja prema tebi, sam od sebe ocekujes previse, budi i voli, ja te volim, i dokle god postoji ta ljubav ja cu biti uza tebe!!”. Prvo me u soku promatrao, jer nije to ocekivao od osobe koju je “htio” poniziti. Ocekivao je bunt,.revolt, prebacivanje krivnje, a dobio je ljubav, ljubav koju zasluzuje a da ni sam u to ne zeli povjerovati. Rasplakao se, rekao je da ne zna kad ga je netko rasclanio na proste faktore s necim tako jednostavnim. Pricali smo do dugo u noc, napetost se pretvorila u osluskivanje. Osuda se posramila pred ljubavlju i imali smo najiskreniji razgovor IKAD!! Napokon smo razumjeli jedan drugog sto govorimo, jer su nam rijeci protkane ljubavlju!!
A.J.
Hvala, hvala,hvala za ovaj tekst!
Čitam ga od momenta kada se pojavio i tada je u meni izazvao buru negodovanja, besa i otpora, jer to je slično mom iskustvu od pre mnogo godina.
Da sam tada znala za HO-O!!!
Delić toga prepoznajem u mom mlađem sinu i čistim, čistim…
Vraćala sam se na ovaj tekst više puta, emocije su svaki put bile tiše, mirnije sam prihvatala napisano (proživljeno).
Jutros sam ga ponovo pročitala posle izvesne pauze, potpuno sam mirna, nema revolta, sve je baš onako kako treba biti, sve se složilo u momentu, u nekoj dubini do koje je put postao prohodan.