Znajte – kada smo zdravi i sve je u redu – opet smo nesvjesni Ljubavi, jednako kao i kada smo bolesni. No, kada se stvari izvitopere, razvale nas i snažno prodrmaju, to nam je prilika da je sada postanemo svjesni jer Ljubav vrti galaktike u svemiru! Jedini način za potisnuti bolest na barem neki rub pažnje je nadomjestiti tu istu pažnju s nečim drugim. “Volim te” je jako dobra motivacija kojom kazujemo strahu da ga unatoč svemu želimo voljeti, jer strah = bolest. Mi nemamo pojma koliko je godina bolest nastajala, možda eonima! To znanje je užasavajuči preduvjet za kojeg je prava sreća da ga ne znamo, inače bismo poludjeli. Čistimo neznanje, čistimo ovo sada i ovdje, taj strah i očaj, navlačimo deku Ljubavi preko njih.

Vaga je to koja nije posve stvarna, ali smo ipak došli ovdje na Zemlju dodati koji uteg na stranu Ljubavi i učiniti prevagu. Dakle, ne možemo mi biti zahvalni životu u kojeg je ušla bolest, jer je to nemoguće iz razloga što su život i bolest i naša zahvala njima, baš takvima – program! Ako strepite, drhtite, užasavate se, nije lako izgovoriti taj Hvala! Zato su te bitke, nesigurnosti, nepovjerenje i nevjerica, Ho ne radi, Ho je ovo, ono! Stoga, ajmo preusmjeriti našu pažnju i zahvaljivati ćemo onoj prvotnoj Ljubavi, izbaviteljici svijesti i tako je vaditi iz jame zaborava. Njome ćemo se iscijeliti, nju volimo i zahvaljujemo se! Time nadomještamo svakodnevnu zabrinutost i strah sa voljom da preuzmemo odgovornost i kažemo: Ljubavi, preuzmi!