Dragi hopsici i oni koji to nisu vec duze vrijeme nisam nista pisala…kao da je sve receno, sve napisano, kao da sve “znamo” .Ali ipak svo “znanje” poklekne pod teretom nesvjesnog autopilota koji vozi po svom, po svojim ustaljenim obrascima, dok nasa svjesnost vapi da preuzme upravljac, da budemo istinski svoji bez maski na autopilotu. Hooponopono je jedan od nacina koji nam kaze prepusti se, prihvati zivot iz trenutka u trenutak. Prihvacanje trenutka otvara vrata za promjene. Otpor, strah, sumnje, pitanja sto ako i bezbroj negativnih filmova crpe energiju, kradu zivotne nesvjesno prozivljene trenutke.
Hooponopono je jedan od nacina stavljanja fokusa na povjerenje iz trenutak u trenutak…rezultati su samo nadogradnja, poticaj, ali bit su trenuci zivljenja s povjerenjem unatoc svemu. Imamo pravo na to, imamo pravo teret nepovjerenja, straha, strepnje otpustiti i pokloniti sebi predah, pokloniti sebi zivot iz trenutka u trenutak …a svaki trenutak put je do nasih snova.

• Vanja Štrmelj