Mabel je rekla da je za nju Inspiracija ono što je ‘izašlo van’ bez kontrole Programa. Ispričala je nekoliko primjera na tu temu, meni osobno je najzanimljivija priča o njenom posjetu ženskom zatvoru.
Kako se ne priprema za predavanja o HO taj dan Mabel ni sama nije znala o čemu će govoriti kad posjeti zatvor ( ženski odjel) tako da se poprilično iznenadila kad je čula sebe kako govori: ‘…vi ste sad svi ustvari u jednom duhovnom utočištu, dobro vas čuvaju, imate sve što vam je potrebno -smještaj, hranu.., o ničemu ne trebate brinuti…’
Kaže Mabel da je bila šokirana kad je čula samu sebe što govori, komentirala je: ‘To nisam bila ja!’. Rekla je, kako ustvari ni mi koji smo van zatvora ustvari nismo slobodni, jer je Um naš vlastiti zatvor.
Dalje je pričala, kako je za vrijeme njenog boravka bio popriličan mir u zatvoru, što se nikako nije sviđalo zaštitarima.
‘Kako reagiraju roditelji kad su djeca jako mirna?’ – pitala nas je i dodala- ‘pa nešto im je sumnjivo!’
E pa na taj način su i zaštitari zatvora doživjeli iznenadni mir u zatvoru – kao mogući problem, možda nekakva pred priprema za bijeg.
Iako je Mir najpoželjnije stanje u kojemu možemo biti Mabel kaže da se Mira ustvari bojimo, da nemamo povjerenje u Mir.
Zašto je to tako?
Zato što Mir izlazi iz naše komforne zone. Osjećamo se ugodno i sigurno u stanjima na koje smo navikli, a to su najčešće: zabrinutost, strah i sl.
Po meni je to i jedan od odgovora na pitanje – kako se netko može osjećati dobro, a da u stvari radi nešto loše? Upravo zbog te ‘komforne zone’ !
Osoba koja je navikla na kuknjavu, žaljenje i ogovaranje, najugodnije se osjeća upravo kad je u tim stanjima. Ta stanja su loša za nju, ali ona ne vidi problem u njima već očekuje olakšanje i rješenje svojih problema mimo uklanjanja tih postojećih stanja. ‘Nešto će se dogoditi izvana i onda će ta stanja biti promijenjena’ – često je mišljenje takvih osoba. Ustvari, problem nije u ‘dodavanju’ nečega novog već napuštanju starog.. prvo trebamo otpustiti, isprazniti se, napraviti mjesta, a tek onda može nastupiti i doći nešto Novo.
- Dani Ella
Ho'oponopono Tehnika 
Hvala Dani na ovom veoma korisnom tekstu.
“Zašto je to tako?
Zato što Mir izlazi iz naše komforne zone. Osjećamo se ugodno i sigurno u stanjima na koje smo navikli, a to su najčešće: zabrinutost, strah i sl.”
Upravo ovaj deo objašnjava neprijatan završetak nedavnog porodičnog okupljanja, koje se i pored mog “ćišćenja” i uglavnom prijatne atmosfere, završilo neugodnim “vatrometom” emocija.
Posle nedavnog seminara u Beogradu (moj prvi seminar kod Mabel), sve mi se dešava veoma intenzivno i ubrzano, nekada je teško sve to podneti i izdržati, ali sada znam da je sve to jedno veliko čišćenje, a “smeća” ima na tone, nakupilo se tu svega, hvala, hvala, hvala.
HO je veliki blagoslov i dok ga nisam upoznala, u ovakvim situacijama bih danima bila ljuta i povređena i kažnjavala bih tako sebe, a ne bi se promenilo ništa. Međutim, sada sam i pored toga što sam osetila sve te negativne emocije, stalno čistila i do sledećeg dana se bura u meni smirila, još su prisutni samo povremeni talasići na samoj površini. Čistim i dalje, hvala Mabel, hvala HO-O!
Hvala, hvala, hvala!