Preslagivanje Ljubavi

voljeti-sebe

“Na jednoj mojoj radionici u Japanu netko se javio i rekao: “Pokušavam iscijeliti svoje rame, intenzivno radim na njemu! Fokusirano čistim to rame!”
I dok je osoba govorila, ja sam čistio, jer tu sam samo da čistim.
A onda sam čuo njegov gležanj kako mi govori: “Ali zašto on ne radi na meni? Jer tu je problem!”
Na to sam uzviknuo: “Oho?”
A nisam čuo ni gležanj ni rame da mi govore da ja radim na njima!
Dakle, što se to događa u meni da on ima problem s nožnim člankom, koji se manifestira kao bol u njegovom ramenu?
Tako sam čistio i na kraju radionice čovjek je rekao da je bol nestala.”
Ihaleakala Hew Len

Ho’oponopono uvijek kreće iz osobne odgovornosti, dakle, temeljno pitanje je što se događa u meni da imam iskustvo toga i toga. To je najteža stvar u ovoj praksi – razumjeti kako sam to ja odgovoran za neki problem kojemu svjedočim, a na prvi pogled se mene ne tiče. Naravno, nema nikakvih mogućnosti da to intelektualno razumijemo, jer u Ho’oponoponu iza jedan ne ide dva nego Nula. Hopsanje je apstraktna praksa, iako nam se cijelo vrijeme čini da je i te kako konkretna i jasno ukazuje na probleme. Međutim, ona osvještava posljedice, gotov čin koji je nastao kao rezultat zanemarivanja preuzimanja odgovornosti u prošlosti. To ga dođe kao neki energetski nesporazum, pa dok hopsamo, mi to izglađujemo preuzimanjem odgovornosti za posljedicu, za nasilnog lika, za bolest, loše odnose ili depresiju. Vrijeme ne igra ulogu i uvijek imamo priliku ispraviti pogreške učinjene još od početka vremena. To je taj dio u meni, ta pogreška, ikonica na windowsima nesvjesnog koja vreba i čeka da se aktivira. Aktiviraju je okolnosti, situacije i ljudi oko nas. Ja sam odgovoran za svoje windowse, operativni sistem koji se odmetnuo i ispunio programima koji sada sami po sebi rade, a svjesni um o tome nema pojma.

Iako ne postoji odgovor na pitanje što je to u meni da imam ova iskustva, ipak, ono je čin prihvaćanja da imam posla ako želim preobraziti svoj život. Kad preuzmemo odgovornost, premetačina života je neumitnost. Može nastati kaos, kao da smo onaj Snješko u staklenci koju je upravo Božanstvo protreslo i sad smo u panici jer se sve uskomešalo oko nas. No, u većoj perspektivi to je lijep prizor, svi ga vole, a na zidovima reflektira sjajnu igru snježnih pahuljica. E, ta perspektiva – to je povjerenje! Negdje iza svega poznatog stoji dio nas koji živi širu sliku i zna da je “kaos” preslagivanje Ljubavi na ljepšu poziciju s kojeg će nas dražiti da je slutimo.

Tako, bez obzira što nemamo pojma, “Volim te” zna da to uopće nije ni važno. Ono se bavi s Ljubavlju i briše sve što Ljubav nije. A to me samo i zanima! A vas?

  • Nenad Ljubić
Oglasi

2 responses

  1. ” Međutim, ona osvještava posljedice, gotov čin koji je nastao kao rezultat zanemarivanja preuzimanja odgovornosti u prošlosti.”
    ” Može nastati kaos, kao da smo onaj Snješko u staklenci koju je upravo Božanstvo protreslo i sad smo u panici jer se sve uskomešalo oko nas.”

    Uzrok – posledica.

    Dragi Neno, kao i do sada, Vaš tekst je uneo još jedan tračak svetlosti i pomogao mi da sagledam uzrok i posledicu trenutnih dešavanja. Posle mog prvog seminara kod Mabel ove godine u Beogradu, u meni i oko mene je bura događaja, mnogo šta se diže iz dubina i želi na površinu, kako bi bilo prepoznato i konačno oslobođeno, otpušteno. Zna biti toliko intenzivno, da se povremeno moram distancirati od svih, kako bih ostala sama sa sobom i čistila, čistila, kako bi se taj “čep” uklonio. Da je lako – nije, ali to je samo još jedan razlog više da čistim neprekidno.

    Hvala HO-O, hvala Mabel, hvala Neno!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s